Da li je plavo – bijeli BMW-ov simbol stvarno propeler na nebu? I da li je istina da je „Porscheov“ logo prvi put skiciran na salveti u jednom restoranu u New Yorku?

Piše: Mili Marušić

U svijetu automobilske industrije istina može biti i zanimljivija od mitova koji objašnjavaju razvoj korporativnog identiteta.

Od „Ferrarijevog“ konja koji se propinje, do „Cadillacovog“ vijenca, logotipi proizvođača automobila pojavljuju se na najrazličitijim mjestima – na volanu i felgama, bilbordima, pa čak i na iglama za kravatu, ili dugmadima za manžete.

Za snažan logo, koji ostavlja utisak, neophodna je upravo takva vrsta fleksibilnosti, koja omogućava primjene u različitim sferama. Zanimljivo je kako su ljudi iz automobliske industrije desetljećima unazad osjećali tu potrebu, tako da i danas zaštitni znakovi velikih proizvođača odišu dovoljnom simbolikom, pa na njih vrijeme kao da ne utječe.

Kako su nastali simboli velikih proizvođača?

U mitu koji okružuje isprepletano dvostruko „R“ „Rolls roysa“ tragedija igra veliku ulogu. Legenda kaže da su osnivači britanske kompanije koja pravi luksuzne automobile, sir Henry Roys i Charles Stuart Rolls u početku koristili dva stilizirana početna slova njihovih prezimena u crvenoj boji, da bi Rolls crvenu zamjenio crnom nakon smrti sir Henryja 1933.g.

Ipak, realnost je nešto drugačija – crna boja odiše luksuzom i više odgovara luksuznim modelima ove kuće. To što je boja promjenjena u periodu koji se poklapa sa smrću sir Henryja je samo slučajnost.

Drugi logo „Rolls roysa“, Duh Ekstaze na haubi, ima istinitu tužnu priču u pozadini. Dizajnirao ga je Charles Robinson Sykes 1911.g., a model je bila Eleanor Velasco Thornton, tajnica Charlesa Rollsa u koju je on bio zaljubljen. Ona je preminula 1915. na putu za Indiju, ali već sto godina njena figura krasi modele ove kompanije.

„Mercedesova“ priča je manje romantična. Trokraka zvijezda ove kuće u početku je označavala upotrebu motora ove firme na kopnu, moru i zraku, a prvi put je nacrtana u privatnoj bilješci osnivača ove kompanije Gottlieba Daimlera namjenjenoj njegovoj supruzi.

Daimler je trokrakom zvijezdom obilježio na mapi mjesto nove obiteljske kuće u gradu Dachau u Njemačkoj. Njegovi sinovi su taj logo prilagodili, i od 1910. godine to je logo kompanije „Mercedes Benz“.

U slučaju BMW-a, mit i vješt marketing povezali su logo sa počecima ove kompanije koja je u samom startu proizvodila motore za avione. Tako je ustaljeno tumačenje da BMW-ov krug simbolizira propeler na nebu, ali realnost je manje romantična: plava i bijela zapravo simboliziraju Bavarsku.

Za „Porscheov“ simbol postoje dvije teorije. Prema jednoj verziji, 1951. se izuzetno moćan distributer automobila za tržište Sjeverne Amerike Max Hoffman sreo sa F. Porsche u jednom restoranu u New York-u, i on je tokom večeri na salveti skicirao znak, moćan i upečatljiv.

Njemačka verzija je nešto drugačija – Max Hoffman jeste pitao za logo, ali je simbol dizajnirao inženjer „Porschea“ iz Njemačke, Franz Ksaver. Ipak, šta god bilo istina, rezultat je grb koji se ne zaboravlja.

Jedno od najpoznatijih obilježja svih vremena, „Ferrarijev“ konjić prvi put se pojavio na borbenim avionima kojima je za vrijeme Prvog svjetskog rata pilotirao Francesca Baraccea.

Enzo Ferrari se 1923. godine poslije jedne trke upoznao sa Baracceovim roditeljima, i oni su mu predložili da, „za sreću“ i kao uspomenu na njihovog sina heroja koji je poginuo prije kraja rata, doda konjića na svoj trkaći automobil. Žuta, zvanična boja Modene, rodnog grada Enza Ferrarija, uzeta je kao pozadina, i legenda je rođena.

Rivalstvo između „Lamborghinija“ i „Ferrarija“, kompanija koje prave neke od najljepših automobila na svijetu, poprimilo je mitske razmjere. „Lamborghinijev“ logo, zlatno-crni grb dizajnirao je osnivač kompanije Ferruccio Lamborghini, a na centralno mjesto dodao je i bika, simbol svog horoskopskog znaka.

Legenda kaže da je gospodin Lamborghini namjerno kopirao „Ferrarijev“ štit, zamjenio mjesta žutih i crnih polja da bi povrijedio ego Enza Ferrarija.

Ipak, pošto su obojica aktera ove tipično muške priče o inatu i taštini preminula, nikada nećemo saznati istinu. Ali, nije ni bitno, malo misterije čini život zanimljivijim.

JAVNO.ba