HDZ BiH je kao Tudjmanova i Šuškova ispostava hrvatskog HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH. S dopuštenjem uredništva objavljujemo intervju fra Petra Jeleča objavljen u aktualnom, rujanskom izdanju mjesečnika "Posavina", kojeg je vodio urednik lista Ivo Kobaš.

U posljednje vrijeme svojim hrabrim istupima pažnju medija sve više privlači mladi svećenik iz Posavine, doktor znanosti fra Petar Jeleč. Njegove izjave malo koga ostavljaju ravnodušnim – neki ga hvale najbiranijim riječima, a neki ga nazivaju najpogrdnijim imenima. No, nesumnjivo je da ovaj čovjek ima čvrst stav o bitnim pitanjima naše stvarnosti i da ga na njegovom putu teško mogu pokolebati i oni koji ga kude i oni koji ga hvale. Zato nam se učinilo razumnim da fra Petru postavimo nekoliko aktualnih pitanja vezanih za Bosnu i Hercegovinu i za Posavinu.

Pogledajte samo kakva se žalosna plejada likova u zadnjih dvadeset godina izredala na čelnim pozicijama hrvatskog naroda i s kojim milijunima raspolažu ti, do jučer prosječni i neobrazovani građani ove zemlje.

Posavina: Fra Petre, ne možemo da vam prvo ne čestitamo na velikoj hrabrosti koju iskazujete svojim brojnim izjavama koje ne odgovaraju nekim moćnim ljudima u našem okruženju. Neka zato i početak ovog razgovora bude pitanje – imate li problema zbog toga što govorite?

Fra Petar: Hvala Vam lijepa – no ja se osobno ne smatram nekim posebno hrabrim čovjekom, nego samo nastojim iskreno govoriti ono što mislim. Nekima se to ne sviđa i zbog toga ponekad nastaju određeni problemi i nerazumijevanje, ali ja nisam čovjek kojega se može tako lako zaplašiti. U svakom slučaju više se nego dobro nosim s pritiscima koji se sporadično pojavljuju.


Nije čuo ni za Šušnjara, ni za Poskok

Posavina: Da se nadovežemo na gornje pitanje – postali ste prava opsesija jednog portala – „Poskok“, točnije njegova urednika koji se na mnogim portalima okolo svađa s čitateljima, neukusno ih vrijeđa i pokazuje neskrivenu mržnju prema Vama. Čime ste ga toliko ozlojedili i kako komentirate pisanje tog portala?

Fra Petar: Za dotičnog gospodina nisam nikada čuo niti sam pročitao ijedan njegov tekst, a spomenuti portal ne posjećujem. U ovom vremenu koje obiluje viškom informacija i gdje postoji mnoštvo medija i portala, morao sam se ograničiti samo na one na kojima se ima što vrijedno i korisno pročitati. Spomenuti portal jednostavno ne spada u domenu moga zanimanja i uopće ga ne pratim. Inače, već sam jednom rekao kako nemam nikakvih problema s tim što se ljudi neće slagati s mojim mišljenjem i neka slobodno pišu i govore što god žele.

Posavina: Kako se nosite s optužbama iz nekih krugova da niste dovoljno dobar Hrvat, da ste necrkveni, da Vas plaćaju neki moćni centri? Neki znaju stari termin „ujak“, kojim se u povijesti oslovljavalo bosanske franjevce, pogrdno pretvarati u „daidža“?

Fra Petar: Kao što sam već rekao, mene takve optužbe ne smetaju niti me uopće diraju i neka pojedinci slobodno nastave s takvim kvalifikacijama kad im to već pričinjava radost i zadovoljstvo. Nadam se samo da će biti barem malo kreativniji jer te se etikete već desetljećima lijepe svim onim bosanskim franjevcima koji se ne uklapaju u desničarsko-klerikalnu metodu razmišljanja prema kojoj je svaki onaj koji nešto kritički rekne ili napiše o svom narodu ili vjerskoj zajednici, automatski izdajnik i plaćenik nekih centara moći. Što se tiče naziva „daidža“ ne vidim uopće što to ima biti pogrdno u riječi koju stoljećima koriste svi narodi u BiH, uključujući i Hrvate u mnogim krajevima naše zemlje. Turcizmi su, naime, sastavni dio jezične kulture bosansko-hercegovačkih Hrvata, jednako kao što su talijanizmi neodvojivi dio svakodnevnog govora dalmatinskih Hrvata ili pak germanizmi ljudi u sjevernoj Hrvatskoj. Nemam ništa protiv da me ljudi i dalje zovu daidža, amidža ili kako god im drago. Insinuacija kako sam „necrkven“ dolazi iz onih klerikalnih krugova kojima ne odgovara bilo kakva kritička riječ unutar Crkve i koji bi željeli da svi govorimo i mislimo isto. A to isto bi se ukratko moglo svesti na ponavljanje teze kako je Katolička crkva u Hrvatskoj i BiH apriori oslobođena od bilo kakve odgovornosti za ono što se događalo našem narodu i državi zadnjih desetljeća, da je uvijek bila žrtva i da ju stalno progone „zli komunisti“. Inače je sam termin „crkven“ i „necrkven“ vrlo diskutabilan i o njemu se itekako može raspravljati, ali o tomu jednom drugom prilikom.

Veliki propusti su učinjeni i poslije rata jer pojedinci iz naših vjerskih zajednica vrlo često pridonose daljnjim podjelama među ljudima, umjesto da rade na njihovu prevladavanju. Dobar dio klera se zbog materijalnih interesa nekritički povezao s političkim moćnicima

Posavina: Znamo da ste izjavljivali kako se vrh vjerskih institucija u BiH nije uvijek ponašao u skladu sa načelima koje javno propagira. Kako ocjenjuete ponašanje vjerskih zajednica za vrijeme ovog zadnjeg rata u BiH i u Posavini?

Fra Petar: Vjerske zajednice u BiH su, općenito govoreći, zakazale tijekom rata i itekako snose odgovornost za situaciju u kojoj živimo. Veliki propusti su učinjeni i poslije rata jer pojedinci iz naših vjerskih zajednica vrlo često pridonose daljnjim podjelama među ljudima, umjesto da rade na njihovu prevladavanju. Dobar dio klera se zbog materijalnih interesa nekritički povezao s političkim moćnicima. Naravno, ne treba ih sve stavljati na istu razinu, jer među njima itekako postoje razlike. Srpska pravoslavna Crkva je svakako odigrala negativnu ulogu jer je uz SANU bila duhovni i ideološki inicijator rata u našoj zemlji i u susjednoj Hrvatskoj. Preporučio bih ovdje Vašim čitateljima da pročitaju knjigu Milorada Tomanića „Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj“ gdje će pronaći izvrsnu analizu uloge SPC-a u zadnjim ratovima. Muslimanska vjerska zajednica s reisom Cerićem na čelu rapidno gubi ugled u društvu, a reis Cerić svojom, blago rečeno kontroverznom aktivnošću, čini medvjeđu uslugu svome narodu i ovoj državi. Njegova nedavna izjava kako ne razumije što je „rujan“ predstavlja vrhunac cinizma jednog vjerskog službenika koji je inače dio svoga života proveo kao imam u Zagrebu. To su ljudi prošlosti koji, usprkos deklarativnoj ljubavi prema BiH, rade protiv njezinih interesa. Za Katoličku crkvu sam već rekao kako i ona, uz časne iznimke, snosi historijsku odgovornost zato što nije Tuđmanu i njegovoj politici manipuliranja bosanskim Hrvatima i njihova iseljavanja rekla odlučno „NE“, zato što i danas veliki dio klera podržava tu politiku i stranku koja je najodgovornija za ono što se bosanskim Hrvatima dogodilo. Umjesto toga, u svim se crkvenim tiskovinama (izuzev časne iznimke revije „Svjetla riječi“) s vremena na vrijeme mogu pročitati neukusne pohvale Tuđmanu i Šušku i njihovom navodnom velikom vizionarstvu. Čovjek bi pomislio da bi neki u Crkvi ovu dvojicu unesrećivača bosanskih Hrvata vrlo rado uzdigli na čast oltara.

Sada se od Željka Komšića pravi nekog arhineprijatelja Hrvata, a on, da ništa nije uradio tijekom svojega mandata, barem nije kontinuirano pljačkao i sluđivao vlastiti narod kao što su to radili dosad izabrani predstavnici na tu funkciju, „čisti Hrvati“ počevši od Ante Jelavića koji je skupa s opljačkanim novcima od zaslužene zatvorske kazne pobjegao u Hrvatsku, do Dragana Čovića, rekordera po broju kaznenih prijava na Balkanu


O Željku Komšiću

Posavina: Kako komentirate najave koje dolaze iz nekih krugova da Hrvatima prijeti iseljavanje ukoliko Željko Komšić bude ponovno izabran za člana predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda?

Fra Petar: To me neobično podsjeća na onaj slogan „stožerne“ hrvatske stranke za vrijeme Jelavićeva upravljanja HDZ-om kada se Hrvate plašilo parolom „opredjeljenje ili istrjebljenje“. Svi se dobro sjećamo kako je završio taj nakaradni projekt „hrvatske samouprave“ kojemu su nažalost svoju podršku dali i neki visoki dužnosnici naše Crkve kao i neki svećenici na lokalnoj razini, pa i u Posavini. Tom politikom su, između ostalih, bile pogođene brojne obitelji vojnika HVO-a, a dobar dio školovanih časnika koji se bio usprotivio takvim planovima je u naponu snage otpušten iz vojske kada su članovi HDZ-a opet preuzeli vlast.

Inače, svaki puta pred izbore spin-doktori stožerne stranke smisle jednu od parola kojom će plašiti Hrvate i ujedinjavati ih pod svojim plaštem navodnih zaštitnika „hrvatskih nacionalnih interesa“. Sada se od Željka Komšića pravi nekog arhineprijatelja Hrvata, a on, da ništa nije uradio tijekom svojega mandata, barem nije kontinuirano pljačkao i sluđivao vlastiti narod kao što su to radili dosad izabrani predstavnici na tu funkciju, „čisti Hrvati“ počevši od Ante Jelavića koji je skupa s opljačkanim novcima od zaslužene zatvorske kazne pobjegao u Hrvatsku, do Dragana Čovića, rekordera po broju kaznenih prijava na Balkanu i čovjeka koji je se enormno obogatio na nesreći svojega naroda. Pogledajte samo kakva se žalosna plejada likova u zadnjih dvadeset godina izredala na čelnim pozicijama hrvatskog naroda i s kojim milijunima raspolažu ti, do jučer prosječni i neobrazovani građani ove zemlje. Ivan Lovrenović je još prije deset godina u „Danima“ napisao odličan tekst, aktualan i danas. Opisujući politiku HDZ-a Lovrenović je rekao: „Kuće, dobri automobili, banke, debeli računi – to je njihov svijet, dok njihovo biračko tijelo skapava u egzistencijalnoj nesigurnosti i besperspektivnosti.“. Jedini motiv kojim se vodi Dragan Čović i čitava klika ljudi oko njega su moć i vlast i to pod svaku cijenu, a za stjecanje i jednoga i drugoga najbolje sredstvo je, kako je to rekao Lovrenović, narod kojeg uvijek pred izbore treba plašiti od onih drugih, sa čijim vođama inače odlično surađuju, posluju i enormno se bogate, dok ovdašnji narodi tonu u sve veću bijedu i siromaštvo. Iz HDZ-a BiH i nekih tzv. neovisnih udruga građana koje predvode „veliki filozofi“ i „obavještajci“ Hrvate sada plaše Željkom Komšićem i traže formiranje trećeg entiteta ili kako ga oni zovu „četiri federalne jedinice“ (tri – plus distrikt Sarajevo), govore kako Bošnjaci ne mogu birati hrvatskog člana predsjedništva, a od Dodika i Srba traže da oni podrže njihova člana. Bilo je donekle tragikomično pročitati reakciju Dušanke Majkić iz SNSD-a koja je neki dan održala „lekciju“ Borjani Krišto jer se ova našla u Kninu na proslavi obljetnice „Oluje“. Poručila joj je da pripazi što radi i govori, inače bi mogla ostati bez podrške srpskih glasača. Za čelnike HDZ-a BiH i članove nekih „neovisnih“ hercegovačkih udruga formiranih u zagrebačkoj hladovini, Republika Srpska nije više nikakav problem, nego poželjan partner u daljnjoj razgradnji ove zemlje. Priča o Željku Komšiću i trećem entitetu je zapravo pokušaj spašavanja HDZ-a BiH i propale hrvatske politike zadnjih 20 godina, politike pljačke i nepotizma, mržnje prema Bosni i svemu bosanskome, otimačine narodnog blaga i manipulacije ljudskom patnjom i nesrećom.

HDZ BiH je kao Tuđmanova i Šuškova ispostava hrvatskog HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH, one koje nije fizički uspjela preseliti u „maticu“ Hrvatsku, učinila je da se mentalno isele iz nje tako da se ovdašnji Hrvati više organiziraju za izbore u Hrvatskoj nego u vlastitoj domovini

Posavina: Rat je davno završen. Bosna i Hercegovina je dobila mnogo financijske pomoći, ali nam nekako ne ide. Evo, stanovništvo se i dalje raseljava, radnici se otpuštaju s posla, omladina se drogira. Čini se da je dobro jedino većem broju političara. Obzirom da ste Hrvat i da najviše kontaktirate sa pripadnicima svog naroda, pretpostavljamo da najbolje poznajete prilike vezane za Hrvate, što mislite o tome kako se vodi hrvatska politika u BiH i jesu li HDZ BiH i predsjednik Dragan Čović do sada opravdali povjerenje naroda.

Fra Petar: O hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini bi se moglo daleko i naširoko govoriti, a dijelom sam gore odgovorio na Vaše pitanje. Kada se ozbiljno proanalizira ovih dvadeset godina od kada Hrvate u BiH predstavlja HDZ, mogu se lako vidjeti katastrofalni rezultati te politike. To je za bosanske Hrvate zaista stranka više nego opasnih namjera. I članovi iz drugih hrvatskih stranaka snose dio svoje odgovornosti za ovo stanje, ali je njihova odgovornost kudikamo manja od one HDZ-a jer oni jednostavno nisu bili na vlasti toliko dugo koliko je to bila ova stranka, niti su imali novac, medije i utjecaj kakav je imala „stožerna stranka svih Hrvata“. HDZ BiH je kao Tuđmanova i Šuškova ispostava hrvatskog HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH, one koje nije fizički uspjela preseliti u „maticu“ Hrvatsku, učinila je da se mentalno isele iz nje tako da se ovdašnji Hrvati više organiziraju za izbore u Hrvatskoj nego u vlastitoj domovini, bolje poznaju zemljopis i povijest Hrvatske nego BiH. Smatram kako ni komunisti u svojih 45 godina vladavine nisu ni izbliza nanijeli toliko štete Hrvatima koliko je to učinio HDZ koji ovih dana slavi dvadeset godina svoga postojanja. Odgovorno tvrdim da bi Hrvati u BiH bili u kudikamo boljem položaju, da bi ih većina i dalje živjela na svojim ognjištima da se ta stranka nije nikada ni pojavila.


Lovrenović „razbio“ Lučića!

Posavina: Jeste li možda pratili polemiku na relaciji Ivo Lučić – Ivan Lovrenović i kako ju komentirate?

Fra Petar: Ne znam može li se tu uopće govoriti o nekakvoj polemici jer se uopće ni na koji način ne mogu porediti ta dva čovjeka niti ih je moguće stavljati na istu razinu. S jedne strane imamo jednog od najčestitijih bosansko-hercegovačkih intelektualaca i ljudi koje sam u životu upoznao, čovjeka kojega s jednakom žestinom napadaju i hrvatski, i srpski i bošnjački nacionalisti, jer je ostao dosljedan svojim uvjerenjima pa zbog toga nema po nekoliko stanova, kuća, auta i firmi kao „profesionalni“ Hrvati koji su svoje hrvatstvo itekako dobro naplatili. S druge pak strane imamo čovjeka vrlo sumnjive prošlosti, direktno upletenog u osmišljavanje i provođenje zločinačkog i izdajničkog herceg-bosanskog projekta kojega su bosanski Hrvati najveće žrtve, čovjeka koji se u svojoj silnoj „ljubavi prema znanosti“ služi očitim lažima i podvalama (kako je to Lovrenović više nego maestralno dokazao) i koji se skupa s užom i širom familijom znatno obogatio u zadnjem ratu. O tomu vam puno toga mogu reći njegovi Ljubušaci, posebno zaposlenici firmi u vlasništvu obitelji Lučić. Za mene osobno Ivo Lučić je potpuno irelevantan lik kojemu ne planiram posvećivati ikakvu pažnju.

Jerko Zovak je napisao odličnu knjigu o ratu u Bosanskoj Posavini gdje je dokumentirano i činjenično dokazao sramotnu ulogu hrvatske politike u Bosanskoj Posavini... Tuđman je bosansko-hercegovačke Hrvate, koji su mu tako naivno vjerovali, izdao i prevario i za mene kao bosanskog Hrvata i čovjeka koji se bavi historijom on predstavlja jednu od najnegativnijih osoba u našoj povijesti

Posavina: Posavina je u ratu na većem svom prostoru uništena, razorena, podijeljena i raseljena. U tome su sudjelovale stranke koje su i sada na vlasti. Često se mogu čuti vrlo kontradiktorni stavovi o tomu što se dogodilo s Posavinom u ratu?

Fra Petar: Stvari oko sudbine naše Posavine su više nego jasne onomu tko želi vidjeti istinu, a onomu tko ne želi, teško je bilo što dokazivati. Jerko Zovak je napisao odličnu knjigu o ratu u Bosanskoj Posavini gdje je dokumentirano i činjenično dokazao sramotnu ulogu hrvatske politike u Bosanskoj Posavini. O tomu su zadnjih 18 godina više puta u svojim intervjuima govorili trojica generala hrvatske vojske: Petar Stipetić, Anton Tus i Martin Špegelj. Neki dan sam pročitao još jedan odličan intervju generala Tusa u kojem je zapravo u nekoliko rečenica sve kazano o sudbini Bosanske Posavine, a zbog važnosti tog teksta, ja ću ga ovdje doslovno citirati:
„Najdrastičniji primjer ‘duple linije zapovijedanja’ bio je dogovor o Bosanskoj Posavini. Pokušavali smo održati Posavinu i uspjeli bismo, ali Šušak se već u svibnju bio nagodio s Karadžićem. Na jednom sam sastanku pokrenuo pitanje pada Bosanskog Broda. Pitao sam izravno predsjednika Tuđmana zašto je srušen most preko kojeg smo željeli poslati snage za obranu grada, te po čijoj su se odluci izvlačile naše snage. Ni za jednu od tih odluka ja nisam znao! No, kratko mi je rečeno da su naše snage srušile most. A Tuđman je samo rekao da ni on nije bio upoznat sa svime! No, siguran sam da je bio. Bila je to vrlo mučna situacija“. Kada se pak poslije „Oluje“ krenulo u oslobađanje krajeva po BiH, general Tus je upitao Tuđmana zašto se konačno ne krene u povratak Bosanske Posavine, na što mu je Tuđman rekao: "Tus, Vi opet želite mijenjati političke odluke".

Dakle, Šušak i čitav tada vrlo jaki i utjecajan hercegovački lobi okupljen oko njega i Mate Bobana su skupa s Tuđmanom izdali Bosansku Posavinu jer ih je zanimala samo Hercegovina i njezino priključenje Hrvatskoj. Šušak se, po svjedočenju generala Tusa, već u svibnju 1992. godine dogovorio s Karadžićem, a Tuđman je u svoj svojoj „genijalnosti“, nakon „Oluje“, umjesto brige za Posavinu, krenuo u vraćanje „stoljetnih hrvatskih ognjišta“ po Drvaru, Mrkonjiću, Grahovu, Glamoču, Šipovu, sve kako bi podebljao Hercegovinu i hrvatsko zaleđe nauštrb jednog od najbogatijeg i najplodnijeg dijela BiH. Tuđman je bosansko-hercegovačke Hrvate, koji su mu tako naivno vjerovali, izdao i prevario i za mene kao bosanskog Hrvata i čovjeka koji se bavi historijom on predstavlja jednu od najnegativnijih osoba u našoj povijesti. Tito, Pavelić i Tuđman su svaki na svoj način unesrećili narod iz kojega su potekli. Sam Tuđman je početkom devedesetih godina imao na raspolaganju neviđeni altruizam i silnu energiju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH, imao je u tome i veliku pomoć bošnjačkog naroda, no sve je to jeftino prokockao i samo ga je smrt spasila od toga da mu hrvatski narod ne okrene leđa i da ne završi u Hagu. Stranka i on sam su bili na koljenima – izgubio bi vjerojatno oboje izbore (i parlamentarne i predsjedničke) i veliko je pitanje bi li on uopće htio priznati njihove rezultate. Neki dan sam u jednom intervju spomenuo kako je jedna od najvećih neistina koja se širi iz kruga Tuđmanovih obožavatelja često ponavljana teza: „da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Hrvatske“. Osobno pak smatram da nije bilo Tuđmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske, što bi imalo pozitivne efekte i na našu zemlju. Da je Hrvatsku, recimo, vodio jedan Vlado Gotovac, ona bi već bila članica Europske unije i imala bi znatno manje problema nego što ih ima danas.

Sporazumi su poželjna stvar u ovoj našoj plurinacionalnoj državi, ali s ovakvim Dodikom koji radi sve moguće opstrukcije za povratak naših ljudi i s ovakvim Čovićem kojeg Posavina apsolutno ne zanima, našim krajevima se ne piše dobro.

Posavina: Jeste li upoznati da se na području Posavine pojavila nova stranka, Posavska stranka? Mislite li da je dobra ideja da se ukazuje povjerenje novim snagama?

Fra Petar: Drago mi je što je osnovana ta stranka i ja joj želim puno uspjeha u artikuliranju njezinih stavova i na sljedećim izborima. Naravno da je to dobra ideja i stranački pluralizam je itekako potreban i poželjan našem narodu. Priče da je to daljnje rascjepkavanja hrvatskog biračkog tijela, dolaze od „zna se“ kojih ljudi. Budući da je za HDZ BiH pitanje Posavine već odavno završena stvar jer se ne želi zamjeriti svom strateškom partneru Miloradu Dodiku, nadam se da će prvaci drugih hrvatskih, srpskih i bošnjačkih stranaka, skupa i s novoosnovanom Posavskom strankom, pitanje Posavine staviti u središte razgovora o budućem ustavnom uređenju BiH, jer još ništa nije gotovo. U zadnje vrijeme se iz nekolicine hercegovačkih političkih i medijskih krugova, koji su skupa s Tuđmanom i Šuškom aktivno sudjelovali u izdaji Posavine i koji su frustrirani što Hercegovina nije pripojena Hrvatskoj, i danas Posavce, kao najveće žrtve te politike, optužuje jer oni k'o biva ne uviđaju realnost i ne pristaju na „strateški sporazum“ sa Dodikom, koji je navodno u interesu hrvatskog naroda u BiH. Naravno da dogovaranje sa srpskim ili bošnjačkim političarima nije problem sam po sebi, nego je problem s kim se dogovara i na kojim principima počiva neki dogovor. Sporazumi su poželjna stvar u ovoj našoj plurinacionalnoj državi, ali s ovakvim Dodikom koji radi sve moguće opstrukcije za povratak naših ljudi i s ovakvim Čovićem kojeg Posavina apsolutno ne zanima, našim krajevima se ne piše dobro. Ukoliko se pak Amerikanci najesen aktivno i s čvrstim načelima pravičnosti uključe u razgovore o ustavnim promjenama u BiH, mogući su određeni pozitivni pomaci i za Posavinu, jer od njih se očekuje da isprave vlastitu grešku zvanu Dayton. Ako to pak bude prepušteno nekim europskim državama koje su i do sada ovdje vodile glavnu riječ i koje su, po svjedočenju samoga Raffija Gregorijana, štitile Dodika i RS i ukoliko se Amerikanci budu ponašali kao zadnjih nekoliko godina, od tih promjena ne treba očekivati ništa dobro i vrlo je izgledno cementiranje sadašnjeg stanja, uz male kozmetičke promjene u funkcioniranju nekih institucija.

Posavina: Neki dužnosnici u političkim krugovima RS-a, u povodu najava aktivnijeg uključivanja američke diplomacije u razgovor o ustavnim promjenama, znaju navoditi primjer Kosova kojim će, navodno, i oni krenuti ukoliko se stvari budu odvijale onako kako oni ne žele?

Fra Petar: Stvari se uopće ne mogu porediti – srpska politika je kosovske Albance desetljećima obespravljivala, a Kosovo je u okviru Jugoslavije imalo svoju autonomiju. U RS-u Karadžićeva vojska i policija su počinili zlodjela nad Hrvatima i Bošnjacima, protjerali ih na tisuće i oteli su im imovinu, tako da ovaj entitet nema nikakvo pravo krenuti putem Kosova. RS je nastala kršenjem ljudskih prava i u temelje te tvorevine je ugrađen zločin. Znam da je to teško prihvatiti izmanipuliranom dijelu srpskog naroda, koji je isto tako žrtva promašene politike svojih vođa i koji je u nekim krajevima doživio teška stradanja, no to su činjenice koje je teško pobiti. Ukoliko međunarodna zajednica i dalje dopusti postojanje ovakvog entiteta i države u državi, izgubit će svaki kredibilitet koji je ionako dobrim dijelom uništen.

JAVNO.ba / Posavina