ŠIROKI BRIJEG – Matea Alpeza iz Širokog Brijega sa svojih 19 godina najmlađa je općinska vijećnica, ne samo u Širokom Brijegu, već općenito u Bosni i Hercegovini. Prije par dana, skupa s ocem Jerkom Ivankovićem Lijanovićem, istaknutim političkim dužnosnikom, ujedno dopredsjednikom Narodne stranke Radom za boljitak, boravila je na tradicionalnom Nacionalnom molitvenom doručku u Washingtonu, pa smo s Mateom Alpeza po povratku kući upriličili razgovor za portal Javno.ba.

Razgovarao: DANIJEL IVANKOVIĆ

JAVNO.ba: Može za početak kratak osvrt na putovanje u Washington, dakle sami dojmovi?

„Po prvi put sam prisustvovala Nacionalnom molitvenom doručku u Washingtonu i naravno da mi je čast da sam uopće bila pozvana, jer svake godine pozivnicu za taj događaj dobije svega 3000 ljudi. Ono što mi se svidjelo je to jedinstvo različitosti, gdje u istoj dvorani mole ljudi iz 160 zemalja svih nacija i vjera, koji su došli moliti se zajedno za bolju budućnost svojih obitelji i svojih društava. Također imala sam prilike nazočiti i posebnom  objedu organiziranom za žene. S druge strane ono što mi se nije svidjelo je kašnjenje u povratku jer smo zbog snježne oluje kasnili dva dana, ali to je izgleda samo potvrda da ni Amerikanci nisu ništa bolji po snijegu od nas u Širokom Brijegu“.


JAVNO.ba: Što Matea može reći o sebi, kao osobi, te svom političkom angažmanu?

„Teško je pričati o sebi, jer svi sebe vidimo boljima nego li jesmo. Mislim da sam obična mlada osoba koja se odlučila politički aktivirati sa željom da unaprijedim kvalitetu života u Širokom Brijegu, jer tu živim sa svojom obitelji, tu žive moji roditelji, i mislim da imam puno pravo i obvezu kao i bilo koji drugi Širokobriježanin odlučivati o bitnim pitanjima na lokalnoj razini. Na prošlim lokalnim izborima kandidirala sam se u ime Narodne stranke Radom za boljitak i ušla u Općinsko vijeće. Mislim da mogu isto kao i ostali vijećnici punopravno sudjelovati u radu vijeća, a to što sam mlada držim samo prednošću. Uostalom učim od starijih“.


JAVNO.ba: Što Vas je nagnalo za ulazak u političke vode?

„Odgovorit ću protupitanjem. Što nagna sina ili kćer nekog liječnika da upišu medicinu? Valjda okruženje. Uvjeti u kojima odrasta. Moj otac jako puno ulaže u politiku, i vremena i truda i novaca, jer smatra da treba demokratizirati političku scenu kako bi svi ljudi mogli ostvariti svoja elementarna prava, pa je to valjda nesvjesno prenio na mene. Nedavno sam napunila 20 godina a u posljednjih nekoliko stalno slušam o politici. Čovjek jednostavno shvati da je politika, pa makar se radilo i o lokalnoj razini jednostavno područje koje se ne može zaobići“.


JAVNO.ba: Kakve ambicije uopće imate na polju politike?

„Kao i svaka mlada i neiskusna osoba, prije sam to sve puno drugačije doživljavala.
Kad se stekne neko iskustvo onda je sve drugačije. Iako nisam sebe nikad doživljavala kao ambicioznu, vidim da sam se promijenila. Da, imam ambicija. Najvjerojatnije ću se kandidirati na listi za Parlament BiH, naravno ako uđem na stranačku listu“.



JAVNO.ba: Smatrate li svojom prednošću u odnosu na ostale mlađe vijećnike to što Vam je otac vjerojatni kandidat za člana Predsjedništva BiH, odnosno jedan utjecajan političar u široj regiji?

„I da i ne. Ja sam uspješno završila srednju ekonomsku školu, a da pri tome moj otac mi ni na koji način nije pomogao, osim onako kako to čine i ostali očevi, mislim na to da mi je omogućio školovanje. S druge strane prednost u odnosu na ostale vijećnike možda leži u činjenici da ja sa svojim ocem mogu pričati i o politici, jer je on duboko u toj temi već godinama. Smeta me to što me ljudi počesto u komentarima ne gledaju kao osobu, nego kćerku J.I.Lijanovića. Ja sam osoba sa svojim mišljenjem koje se ne mora uvijek poklapati s mišljenjem moga oca, a to što pripadamo istoj stranci, po meni je posve normalna činjenica.I naravno da ću ja kao vijećnica Boljitka zastupati stranačke stavove“.


JAVNO.ba: Kako uspijevate stići sve obveze koje trenutno imate?

„Pa to mi sad zvuči kao da sam neka važna osoba, s puno obveza. Nije tomu tako. Ja sam obična mlada žena koja ima malu bebu, i koja kuha ručak, za muža i kćer, kao i mnoge druge žene koje rade i koje čak imaju i više djece. Osim brige oko obitelji i nemam nešto previše obveza, jer su sjednice Općinskog vijeća uglavnom jednom mjesečno, pa se stignem pripremiti. Kad idem na sjednice uskaču bake, koje rado pričuvaju unuku. Dok sam bila u Americi moja svekrva je čuvala našu bebu. Eto napišite da čak imam svekrvu s kojom se odlično slažem“.


JAVNO.ba