SARAJEVO - Filmaši bi kazali: “Pala je posljednja klapa!” Ako je vjerovati informacijama iz Livna, dr. Nediljko Rimac, dopredsjednik HDZ-a 1990., potopljen je, a “devedesetka” se i definitivno utopila u sestrinsku Čovićevu stranku.

Predsjednica HSS-a Ljiljana Lovrić je slomila desno krilo HSS-NHI-ja i transferirala Ivana Krndelja u svoju, odnosno opciju Dragana Čovića. Čak je Lovrić upriličila Krndelju “spektakularni” doček u Mostaru i razgovor s liderom najjače hrvatske stranke i veliki intervju u novini koju kontrolira HDZ BiH. Frapantno je pravdanje Ivana Krndelja kako napušta HSS-NHI jer ne želi potpirivati daljnje raskole i raslojavanja među hrvatskim opcijama i Hrvatima uopće. A upravo je baš Krndelj godinama upirao prstom u HDZ kao glavnoga krivca što bosanski Hrvati nisu ravnopravni u zastupanju nacionalnih interesa na svim razinama. Hrvatske političke scene više praktično i nema.

Najjača hrvatska stranka je poklopila i rasturila sve alternativne opcije i nastavlja praktično solirati na političkoj pozornici. Zapravo, jedino HSP liči na nekakvu političku konkurenciju.

HDZ-ova kuhinja

Čovićeva stranačka mašinerija je već plasirala u javnost izlizanu, ali učinkovitu političku parolu kako hrvatske političke stranke jednostavno opet moraju na općinskim izborima izići zajednički s jedinstvenim listama u nekim općinama u središnjoj Bosni gdje su Hrvati i Bošnjaci brojčano izbalansirani. Podsjećamo, na zadnjim lokalnim izborima HDZ 1990. je u nekim lokalnim sredinama doista bio ozbiljan politički konkurent HDZ-u BiH, čak je u nekim općinama izabrao i načelnike, a ponegdje je upravo zbog viših nacionalnih interesa u zadnji trenutak i na nagovor “odozgo” prepustio Čovićevoj stranci načelničko mjesto kako na tu poziciju ne bi zasjeo bošnjački kandidat.

U tom smislu primjer je bilo Žepče gdje je Vinko Marić iz “devedesetke” svoje glasače usmjerio prema Čovićevom vječnom načelniku Mati Zovki. Ove godine za takve pritiske i ustupke apsolutno neće biti potrebe. Zajednički izlazak na izbore, zajedničke liste i famozni nacionalni interes znače izbor načelnika iz HDZ-a BiH, piše Dnevni list.

Sve hrvatske “strančice” okupljene oko HDZ-a BiH poslužit će više kao mobilizirajuća psihološka pojava koja će Hrvatima servirati tobožnje okrupnjavanje i nacionalno jedinstvo. Doista se ne vidi gdje bi to neka druga stranka mogla izabrati svoga načelnika, osobito je to neizvodiva misija u središnjoj Bosni gdje će HDZ BiH “pokupiti vrhnje” u svom sredinama gdje to matematika bude dopuštala. Političke konkurencije zapravo nema i neće prijetiti opasnost da se hrvatski glasovi rasipaju jer nemaju kome.

Perfidna politička taktika zajedničkoga izlaska na izbore usmjerena je dominanto prema HSP-u i Lijanovićima koji bi možda zajedničkim listama i dobrom zajedničkom kampanjom mogli Čoviću preoteti po neku načelničku poziciju u Hercegovini ili recimo u Rami. Zato će HDZ-ova “kuhinja” do lokalnih izbora bjesomučno napadati hrvatske “izdajnike” u Vladi FBiH, podmetati i koristiti sva raspoloživa prljava sredstva.

Cilj je u “povijesnim” trenucima prodrmati i homogenizirati Hrvate da se okupe oko “stožerne” stranke. Koliko će ta politička strategija polučiti rezultata, pokazat će glasačke kutije. Ipak, unatoč silnoj političkoj nadmoći, nije sve tako idilično za HDZ BiH. Jako je puno osoba ogorčeno i razočarano politikom koju vodi Čovićeva stranka poglavito pretjeranim približavanjem Dodikovom SNSD-u i stalnim sukobima s bošnjačkim strankama i međunarodnim diplomatima.

Unutarnji neprijatelji

Također, ionako krnji Hrvatski narodni sabor se polako, ali sigurno pretvara iz dvostranačke u jednostranačku parlaonicu od koje se ne vidi ama baš nikakvoga efekta. Hrvati i dalje nemaju svoj nacionalni TV kanal, jedinu ozbiljnu radiopostaju “hadezeovci” godinama drže na infuziji, nisu otvorena bombastično najavljivana predstavništva po bijelome svijetu, nije rekonstruirana Vlada FBiH, nije zaustavljena revizija braniteljskih prava.

Dapače, Dnevni list raspolaže pouzdanim informacijama kako su neki općinski dužnosnici, u Orašju, Vitezu, odbili nalog Predsjedništva i Glavnoga vijeća HNS-a da podnesu kaznene prijave protiv ministra Zukana Heleza i drugih odgovornih osoba u Ministarstvu za branitelje FBiH.

Uz to, Dragan Čović je nenadano dobio “neprijatelje” u nekim poznatim političkim vukovima, stranačkim disidentima, poput Nike Lozančića, Dragana Vrankića pa i Mije Krešića, Slavka Marina, Velimira Jukića, Ive Mire Jovića. Kakav takav otpor “majorizaciji” hrvatske političke scene iza kulisa će pružati pojedinačno i neki osnivači “devedesetke”, kao na primjer Vinko Zorić, Pero Marković, Nediljko Rimac, Martin Raguž.

To su samo “bljeskovi”, u biti, HDZ BiH nema značajnu političku konkurenciju. Ta je stranka i njezin lider razvalila alternativu, ugušila HDZ 1990. i na sebe preuzela ogroman teret i odgovornost obrane nacionalnih interesa. Koliko je to do sada “uspješno” radila, govore dramatična upozorenja Vatikana, kardinala Vinka Puljića i biskupa Franje Komarice da se Hrvati, katolici, nalaze u dramatičnoj situaciji da se ne mogu oporaviti od etničkoga čišćenja i da im prijeti nestanak u BiH.

Debele zasluge za agoniju svakako pripadaju stožernoj, Čovićevoj, stranci. Nažalost, politika ubijanja drukčijega mišljenja ne nudi nimalo svjetla niti nade u brzi oporavak.

JAVNO.ba