Glasno i jasno, ali ne tajno nego JAVNO.
ŠIROKI BRIJEG – Prošlo je 13 godina kako se Zlatan Jurilj iz Berlina vratio u svoj Široki Brijeg, a od tih 13 godina njih 11 je proveo u političkim vodama. Od 19. listopada prošle godine obnaša dužnost predsjednika Skupštine Županije Zapadnohercegovačke. Uvijek susretljiv, razgovorljiv, na svoj način zanimljiv sugovornik, pa evo i ovom prilikom smo s Juriljem porazgovarali o aktualnoj situaciji u Županiji i državi, o dobrim i lošim stvarima.
Razgovarao: DANIJEL IVANKOVIĆ
JAVNO.ba: Možete nam ukratko predočiti najvažnije detalje svog dosadašnjeg političkog djelovanja?
„Ima evo 13 godina da sam se vratio iz Berlina, a prva ozbiljnija politička dužnost što sam ju obnašao bilo je mjesto dopredsjednika Općinskog vijeća Široki Brijeg u razdoblju 2000-2004. godina. Te 2004. godine sam se kandidirao za općinskog načelnika i bio veliko iznenađenje, jer sam dosta tijesno izgubio od sadašnjeg načelnika Kraljevića, odnosno HDZ-ove mašinerije. Konstantno sam ovdašnjem čovjeku pokušavao i još uvijek pokušavam objasniti što je zapravo parlamentarna politika, što je višestranačje… Išlo je i ide dosta teško. Nakon tog minimalnog poraza imao sam jednu pauzu od neke dvije godine, no onda uspijevam osvojiti zastupnički mandat u Skupštini ŽZH, a sredinom listopada prošle godine bivam izabran za predsjednika te iste Skupštine i zapravo to je prva profesionalna politička dužnost koju obnašam“.
JAVNO.ba: I kako ste zadovoljni Koalicijom koja je na vlasti u ŽZH, a dio koje ste i Vi sami?
„Nije bilo lako formirati Koalicijsku vlast, jer takve stvari i u Europi dosta teško funkcioniraju, ali evo kao što vidite guramo i ide više-manje dosta dobro. Pojavom te Koalicije napokon netko počinje kritizirati, upozoravati, otvarati javne rasprave po svim važnijim pitanjima i to je bez ikakve sumnje bio jedan značajan dobitak na ovdašnjoj političkoj sceni. Koalicija je ponudila i dobrih i manje dobrih stvari“.
JAVNO.ba: Pa koje su dobre, a koje manje dobre stvari?
„U nekim dijelovima su učinjeni pomaci, primjerice u policiji imamo posebno veliki pomak jer se uvelike suprotstavila kriminalu, ljudi su se educirali, ali isto tako smatram da u pojedinim segmentima nisu učinjeni veći pomaci. Prvenstveno po pitanju gospodarskog razvoja. Tu se i moglo i trebalo više napraviti. Veliki teret današnjoj vlasti stvaraju neprivatizirana poduzeća bez vrijednosti. To je možda i najveći problem, a o njemu se najmanje govori“.
JAVNO.ba: Što očekujete od godine koja je i izborna?
„Doći će do novog preslagivanja vlasti. Vjerujem u kvalitetnije osviještenje hrvatske politike u BiH, u jednog zajedničkog člana za Predsjedništvo, ali i zajedničku hrvatsku listu za Parlament iako činjenice na terenu govore da će sve to otežano ići. Vjerujem u visoko razvijenu svijest vodećih hrvatskih političara, ali ne samo u teoriji kazano, nego i praksi. Na nižoj, odnosno županijskoj razini dobro je, čak poželjno imati višestranačje, međutim s obzirom na situaciju hrvatskog čovjeka u ovoj zemlji na višoj razini bi trebali biti kao jedno“.![]()
JAVNO.ba: Koji bi idealan kandidat bio za mjesto hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH?
„Igra s imenima nije dobra i samo spominjanje pojedinih imena još je preuranjeno. Osobno bih volio kada bi taj kandidat bila nestranačka osoba, no teško da ćemo takvu pronaći, odnosno da će se ukazati, jer svi su na ovaj ili onaj način povezani s politikom“.
JAVNO.ba: Koliko se uistinu kvalitetno radilo u ŽZH kroz protekle tri i po godine?
„Radilo se puno više nego ranije, ali upravo iz tih prijašnjih vremena jednog totalitarnog sustava imamo pregršt problema. Ne mislim samo na našu Županiju, već cijelu državu, jer je Bosna i Hercegovina trenutno najrizičnija država u Europi. Ovdje se nije ulagalo i to je problem. Iseljena Hrvatska je sigurno bogata i ima dosta ljudi koji bi ulagali u ove naše krajeve, ali zahvaljujući sporosti naše administracije, činjenici da se za 90 posto zemlje ne zna čija je uopće, potencijalni ulagači su sve dalje od nas“.
JAVNO.ba: Kako gledate na sve veće siromaštvo ovdašnjeg čovjeka, socijalnu situaciju koja se sve više nekako doima bezizlaznom?
„Istina, na svakom koraku susrećem ljude koji očajno traže pomoć. Nastojimo pomoći tim ljudima, nekima pomognemo, nekima nismo, jer jednostavno nemamo dovoljno prostora za sve. Imamo među stavkama i te jednokratne pomoći i dajemo ih onima kojima je baš najveća potreba, međutim sve veći broj ljudi nam se javlja, a to je ponavljam zbog toga što nam je gospodarstvo užasno slabo razvijeno. Imamo totalnu propast i volio bih da se varam, ali nisam siguran gdje će i kako se sve ovo završiti. Sretne te čovjek na ulici i pita: Nađi mi nešto da radim?“
JAVNO.ba: I što vi?
„A što ću, dođe mi da plačem. Vjerujte sve je više takvih, a svako malo čujemo priče kako treba otvarati nova radna mjesta. Uvjerenja sam da trebamo gledati kako zadržati postojeća radna mjesta, spriječiti postojeće tvrtke u Županiji od bankrota, pružiti priliku tim tvrtkama kroz porezne olakšice da nastave s radom, maksimalno iza njih stati“.
JAVNO.ba: Zar baš ne vidite nikakav izlaz, nemate neku zamisao kako ipak otvarati nova radna mjesta?
„Vidim, ali bojim se da moje zamisli nema tko podržati. Odavno sam kroz svoje izjave upozoravao na mogućnost jedne ovakve krizne situacije, zalagao se za pokretanje malih biznisa, djelatnosti, govorio o raznolikosti turističke ponude, o mogućim ulaganjima u skijališta, odmarališta, hotele, no nije nažalost bilo dovoljno sluha za moje vapaje. Bojim se da ga neće biti ni u buduće i bojim se da će nam biti sve gore“.
JAVNO.ba

