ZAGREB - Nakon manje stanke od par mjeseci razilaženja s prvim pjevačem Bijelog dugmeta zadnji pjevač iste grupe Alen Islamović progovara samo za "Javno.ba" o nesuglasicama sa Željkom Bebekom, te novom nastavku rada grupe “Kad bi bio bijelo dugme”. Ovim intervijuom ujedno poziva sve poklonike rocka da dođu na njihov koncert i uživaju u dobroj svirci, jer nada se da neće nikoga razočarati.

Razgovarao i snimio: Goran Šerbula

Javno.ba: Kakav koncert najavljujete u Hypo centru 30.04.2011.?

ISLAMOVIĆ: "Ja samo mogu reći da će ova svirka biti predstavljena na savim drugi način nego dosadašnji kocerti Tife i moje malenkosti i mislim da nećemo razočarat publiku kao što nismo sve ove godine. Ja sam takva osoba da kada pet puta radim jedno te isto željan sam male promjene. Tako i s ovim koncertom mijenjamo malo način izvođenja pjesama, ali koncepcija ostaje ista kao i prije. Mogu samo reći da neke pjesme koje smo Tifa i ja pjevali u Bijelom dugmetu sada ćemo izvesti kao rock operu i mislim da kroz godine rada sada smo sazreli za takvo nešto, a možemo to i vokalno izvesti. Sve drugo ostaje isto, bend koji neki zovu Bijelo dugme, neki opet - kad bi bio bijelo dugme. Mi ne namećemo neki naziv benda nego publika nas tako zove, vjerojatno zato što smo kroz tu grupu ostavili traga kojeg se ljudi i danas sjećaju".

Javno.ba: Koji je onda Vaš točan naziv grupe ili benda?

ISLAMOVIĆ: "Nakon što smo odradili 3 velika koncerta sa Goranom Bregovićem, Tifa i ja smo počeli sami raditi kao dva pjevača Bijelog dugmeta pod nazivom “Bijelo dugme U2” po Švedskoj i Danskoj i to je naišlo na dobar odziv kod publike. Nakon nekoliko odrađenih koncerata sastao sam se sa Željkom Bebekom koji je tada izrazio želju isto nastupati s nama i tada smo imali ime Bebek, Alen i Tifa. Mogu reći da ta koncepcija nas trojce je bio pun pogodak i kao takav bend prošli smo gotovo cijeli svijet pod imenom Kad bi bio bijelo dugme. Nakon što je Željko Bebek izašao iz našeg benda, jer se u zadnje vrijeme nismo slagali, ime je ostalo isto, no samo sada smo nas dvojica koji i dalje furamo istu priču".



Javno.ba: Zašto je Željko Bebek izašao iz Vašeg benda?

ISLAMOVIĆ: "Točno ne mogu reći zašto je izašao ali ja bih volio na tren da imam njegove godine i znati što se u tim godinama može raditi ili ne može. On ipak ima 66 godina i dalje se ponaša kao mladić što nije mala stvar, a sada što ga sve muči s tim godinama to nam nikada nije otkrio. Ja sam drugačija osoba od njega, želim sve odnose imati korektne s ljudima od samog koncerta, naplate, isplate... Mogu reći za sebe kako sam uvijek imao korektne odnose s novinarima i nikada mi nisu stavljali neke riječi u usta koje nisam rekao. Jednostavno nisam čovojek od skandala. Ja ne ulazim u vrijeme Bijelog dugmeta dok je pjevao Željko Bebek ili Tifa, ali svoje provedeno vrijeme u toj grupi branim i mislim da imam pravo pjevati pjesme sa zadnja dva albuma koja sam snimio kao član grupe Bijelo dugme".

Javno.ba: Kako to da ste odbili poziv u Bijelo dugme '84 godine?

ISLAMOVIĆ: "Bio sam tada član grupe Divlje jagode i to je bio moj omiljeni bend u to vrijeme. Poslije hitova Šejla, Motori i Ne želiš kraj došlo je do zasićenja u ex Jugoslaviji sa nama, ali nam se pružila prilika za karijeru u Londonu što nije mala stvar za jedan takav mali bend iz Bihaća. Tada sam bio na raskrsnici, ostaviti svoje jarane s kojima sam već izgradio jako dobru karijeru ili otići u Bijelo dugme? Nosio sam taj poziv od Gorana 10 dana u džepu i bio u neizvjesnoti, ali nakon toga sam nazvao Gorana i objasnio mu da ne mogu samo tako napustiti svoj bend s kojim sam odrastao. On me tada shvatio i nije se naljutio i tako je došao Tifa u Bijelo dugme a ja sam tada izabrao karijeru u Londonu koja i nije nekako slavno prošla.  Devet mjeseci gutali smo londonsku maglu a nikako da napravimo uspjeh i tako smo se vratili kući".

Javno.ba: Kako ste upoznali Tifu?

ISLAMOVIĆ: "Kada smo snimali album Motori tada sam Tifu upoznao. On je naš bend obožavao, našu glazbu i uvijek je prema nama bio jako srdačan. Tifa voli kuhati kavu i uvijek u pauzama bi nas zvao na kavu Tako smo kafenisali i pričali o glazbi. Moram reći kako smo bili skoro zajedno vježbaona do vježbaone, Tifa je bio veliki poklonik grupe Atomsko sklonište i nije bilo dana kada se iz njegove garderobe nisu čuli hitovi te grupe. Jednostavno bio je zaljubljen u tu grupu".

Javno.ba: Da li mislite kako Vam je sudbina odredila pjevanje u Bijelom dugmetu?

ISLAMOVIĆ: "Moglo bi se to tako i reći, dakle da je to moj dječaki san, kada sam '86 godine napokon iz drugog poziva došao u tu grupu, kao već izgrađeni glazbenik, moj san se ostvario i završio tako kako je završio, sa najviše prodanih albuma u povijesti Bijelog dugmeta".

Javno.ba: Kakav je zapravo osjećaj biti čalan grupe Bijelo dugme?

ISLAMOVIĆ: "Iskreno, nije lako se nositi s time jer to je u to vrijeme bila najjača rock grupa, ali dolaskom mene u tako već izgrađeni bend Goran se promijenio na jedan drugi način. Prilagođavao je pjesme meni tako da budu što bolje izvedene. Sve je drugačije izgledalo nego u počecima Bijelog dugmeta".

Javno.ba: Da li se čujete sada sa Bregom?

ISLAMOVIĆ: "Njega je jako teško uhvatiti, jer je stalno negdje po svijetu. On je ipak svijetski čovjek i jednostavno teško je naći se s njime, ali smo ostali u jako dobrim odnosima. Sjećam se njegove zadnje rečenice kada smo se rastali – Nemoj sada kad se rastanemo da se više nikad ne čujemo. Tako smo se pozdravili, ali nismo se dugo čuli jer je čovjek stalno negdje po svijetu. Sada kada gledam cijelu prošlost mogu reći da mi je drago da sam bio rame uz rame s tako velikim autom kao što je Brega i da smo za vrijeme mog boravka u toj grupi prodali album Moja Jugoslavio u 1 000 000 primjeraka u prvih 6 mjeseci. Takvu tiražu mnogi amerčki bendovi bi poželjeli i dan danas".

Javno.ba: Vrijeđa li Vas to što danas za 20 000 prodanih cd-ova ljudi dobivaju platinastu ploču, a vi ste trebali prodat 1 000 000 primjeraka za istu nagradu?

ISLAMOVIĆ: "Nemogu reći da mi je drago, ali kad gledamo sve to, realno raspadom Jugoslavije raspalo se i tržište, a diskografske kuće još uvijek nisu najbolje riješene na prostorima bivše države tako da je i tu problem, plus pojava piratstva koja nam uzima dobar dio tržišta. Mislim kad jednog dana uđemo u Europu tada nam se tržište opet povećava jer naša glazba će se moći naći legalno u svim dućanima gdje se prodaje i sva ostala glazba".



Javno.ba: Tko je bio najbolji pjevač Bijelog dugmeta?

ISLAMOVIĆ: "Ja time nisam nikada bio opterećen. Neka bude tko hoće najbolji i neka si najbolji sam iskuje medalju da je on najbolji, mene to nije briga".

Javno.ba: Da li Vam je krivo što vas je Bebek napustio?

ISLAMOVIĆ: "Nije mi krivo, ali jest mi žao. Gledajte, kada nešto žališ to žališ četiri-pet dana i to preboliš. Život s Bebekom i bez Bebeka ide dalje. Tako i Tifa i ja dalje nastavljamo a Željko Bebek nastavlja svoju karijeru solo. To vam je isto kad imate neku djevojku i ona vas napusti. Jedno vrijeme žalite za djevojkom jer ste je voljeli, a onda je pustite na miru i neka ide svojim putem i traži neku svoju novu sreću. Ja se iskreno nadam da će Željko Bebek naći novu sreću".

Javno.ba: Da li vam je Goran Bregović dao dozvolu da koristite njegove pjesme i ime Kad bi bio Bijelo dugme?

ISLAMOVIĆ: "Lijepo je imat takvog kolegu koji nam je dopustio da i dalje zarađujemo kruh na njegovom autorskom dijelu. Gledajući današnju situaciju on je to nama mogao zabraniti jer svatko polaže pravo na svoje stado ovaca, pa tako i Brega. Ovim putem mu se zahvaljujem što nema ništa protiv da pjevamo njegove pjesme. Moram priznati - dok sam bio član te grupe to su bili jedni od najljepših trenutaka u mome životu".

Javno.ba: Da li je ime Bijelo dugme zaštićen brend?

ISLAMOVIĆ: "O tome nemam pojma, a najbolji bi odgovor na to dao sam Goran Bregović".

Javno.ba: Kako gledate na to da neki iz glazbenog svijeta žele ukinuti Vas da nastupate pod imenom “Kad bi bio bijelo dugme” ? Da li je to moguće zabraniti ili je taj naziv prešao u javno dobro nakon 38 godina postojanja imena?

ISLAMOVIĆ: "Iskreno mislim da je to ime prešlo u neku vrstu javnog dobra. Ja sam igrao za taj nogometni klub i bilo bi smiješno da ne smijem pjevati pjesme koje sam pjevao dok sam bio redovni član te grupe i snimio dva albuma.  Ja nikada ne kažem da sam te pjesme i ime smislio ja nego Brega, a logo i dizajn albuma napravio je Vlatko S. Stefanović. Znači ako se oni ne bune za korištenje brenda ne vidim smisla zašto bi se netko drugi bunio".

ISLAMOVIĆ: "Probat ću to ovako objasniti - da ne bude više zavrzlame oko imena Kad bi bio bijelo dugme. Ranih 70-tih godina postojala je grupa pod imenom “Jutro” i tada je nastala pjesma Kad bi bio bijelo dugme koju je napisao Brega ali nije pjevao ni Željko Bebek još u toj grupi nego neko nepoznat i nema razloga da se Bebek buni ili netko oko imena jer ime je nastalo puno prije nego što je on počeo pjevati u Bijelom dugmetu".

Javno.ba: Tko je bio vođa u bendu prije i sada?

ISLAMOVIĆ: "Nije bilo šefa grupe kao sada. Nema da je netko glavni, nego svatko je bio zadužen za neku vrstu poslova u bendu. Ja sam pregovarao oko naših nastupa sa raznim managerima i taj dio posla sam dobro odrađivao kao što ga radim i dan danas. Samo da ne bi iz ovog razgovora ispalo da je nešto šefujem. Znači kada bi nešto dogovorio sa raznim managerima tada bi sijeli za stol naa trojica, a sada dvojica i složili se oko nastupa ili ne".

Javno.ba: Bili ste i u bendu 4 asa. Kako je bilo s tim ljudima raditi?

ISLAMOVIĆ: "Poslije dugmeta i svega to mi je nekako najdraži bend. Jednostavno smo radili, nije bilo nekog nadmetanja, sve je išlo ko po loju. Na kraju smo se raspali, nažalost, i opet svatko je otišao svojim putem. Sa Rajkom, Juricom, Pištom i Vladom predivno je raditi. Mi smo jednako bili profesionalni pred 12.000 ljudi na šalati kao i u noćnom klubu Gap gdje smo svirali za samo 7 ljudi plus osoblje gapa. Mnogi glazbenici bi otkazali tada koncert ali mi smo ljudima dali užitak i tada kao da je sve puno".



Javno.ba: Za vrijeme rata mnogi su mislili da Vi pjevate pjesmu Čavoglave od Thompsona i da je to Vaša pjesma?

ISLAMOVIĆ: "Prije svega ja sam rođeni Bišćanin. Za vrijeme rata iz Bihaća nije mogla proći ni muha a kamoli čovjek i ja sam se tada nalazio u Bihaću i pojavila se pjesma Čavoglave i ljudi su me počeli pitati kako sam izašao iz Bihaća, snimio pjesmu u Zagrebu i opet se vratio u Bihać. Tada Tv nije nešto se čuo kod nas, ali radio se slušao svakodnevno i svi su mislili kada čuju Thompsona da to ja pjevam pod nekim pseudonimom radi boje glasa u to vijeme".

Javno.ba: Knjigu pišete, pa kada bi mogla ugledati svijetlo dana?

ISLAMOVIĆ: "Knjigu koju sam već skoro zgotovio zove se 'Moje doline sjećanja' i nadam se da će biti otisnuta uskoro. U toj knjizi opisujem svoj prvi susret s gitarom, prvi moj srednjoškolski bend, poslije divlje jagode, te razne gitarijade na kojima smo pobjeđivali ili bili u samom finalu, mislim da je knjiga dosta zanimljiva, a to će najbolje ocijeniti čitatelji kada izađe u slobodnoj prodaji".

Javno.ba: Kako je došlo do toga da napravize svoju Gitaru?

ISLAMOVIĆ: "Problem je u tome što sam ljevak i u to vrijeme je bilo jako teško nabaviti lijevu gitaru. Kada sam počeo u Divljm jagodama svirati Bas posudio sam bas gitaru od prvog basiste Divljih jagoda koji je iz Bihaća i tako prebacio sve žice naopako da bi imao lijevu gitaru. Nakon nekog vremena zaključio sam da tako ne moogu dugo svirati i iz Londona sam nabavio novu lijevu Bas gitaru koja je putovala mjesecima da bi je napokon ja dobio i jednom sa jedne gaže smo se vraćali, odložio sam stvari iz auta,  pokupio svoje kofere, ali sam zaboravio gitaru i ostao bez nje. Netko je uzeo jer ju je našao na cesti. Nakon toga sam odlučio napraviti sam svoju gitaru i uz pomoć jednog majstora napravio sam gitaru koju imam i dan danas i s njom sam snimio dva albuma u Jagodama. Ta gitara je posebna po tome što je teška ko sam vrag ali je neuništiva".

Javno.ba: Kako to da niste nikad otišli u neke poroke, alkohol, droga i slično?

ISLAMOVIĆ: "Ja sam posvećen prije svega svojoj obitelji, tako da imam jedan sklad noćnog života i obiteji koja mi je na prvom mjestu a poroci me nisu nikada znimali, pogotovo ne droga od koje je dosta mojih kolega umrlo ili rasturilo obitelj. Ja ima predivnu ženu i dvije kćerke. Starija ima 23 godine, a mlađa 17 i one su moje najveće bogatstvo. Naravno, znam se i ja zapiti sa društvom ali ne na način da postajem agresivan nego da se veselim. Kada se napijem uzmem gitaru i sviram i tako uveseljavam društvo. Mogu reći da sam dobar alkoholičar, jer ima onih kada se napiju pa traže neku svađu i pravdu i gledaju s kim bi se potukli. E ja nisam takav, a i drugačije sam odgojen od malena".

Javno.ba: Imamo danas jednu novu ovisnost, a to je internet. Da li ste ovisni o internetu?

ISLAMOVIĆ: "Koristim se internetom u granicama normale. Internet je odlična izmišljotina za komnikaciju, pogledati vijesti, komunicirat na daljinu i tome slično. Mogu za sebe reći da nisam nekakav ovisnik ali pogledam svakodnevno vijesti i to je to".

Javno.ba: Nedavno ste se doslili u zagrebačko naselje Borovje. Da li je taj kvart siguran za život i pošto se prije par dana u tvom naselju dogodilo dvostruko ubojstvo i pokušaj ubojstva?

ISLAMOVIĆ: "Ja sam do prošle godine živio u zagrebačkom naselju Zapruđe. U tom naselju sam od dva mala stana napravio jedan i prošle godine pružila mi se povoljna prilika da kupim ovdje normalan stan u kojem sada živim i tako sam otišao u Borovje. Mislim da je taj kvart siguran i meni se jako sviđa, a to što se dogodilo prije par dana događa se svugdje u svijetu. Iskreno nisam poznavao tog čovjeka ali očito je čovjek imao neki razlog za takav tragičan čin da napravi. Ne opravdavam nasilje ali ono je uvjek prisutno oko nas u sve većoj mjeri".

Javno.ba: Kada dolazite u Mostar?

ISLAMOVIĆ: "Planiramo Tifa i ja doći u Mostar i krajem ove godine održati jedan veliki  koncert na Mostarskim bazenima, a i šire po BIH. Ovaj projekt mislimo proširiti isključivo s većim i velikim koncertima u gradovima u kojima nismo gostovali ili smo trebali gostovati prošle godine, ali Bebek je odbio ta gostovanja pa su nam propali koncerti kao Banjaluka, Prijedor, Skopje, Beograd itd…. "
Javno.ba: Kako održavate tako mladalačku liniju i dan danas?

ISLAMOVIĆ: "Jako puno konzumiram sport, bavim se tenisom kad got stignem, nemam nekih poroka, dosta spavam - od 8 do 10 sati svakodnevno, a valjda je tu malo zaslužna i genetika, jer moj stariji brat ima 57 godina, a drži se ko mladić pa tako i ja".

Javno.ba: Kako to da ste otišao u glazbenike a ne u sportaše pošto se cijelo vrijeme bavite sportom?

ISLAMOVIĆ: "Trenirao sam u Bihaću nogomet u NK Jedinstvo ali skužio sam još kao klinac da curice vole dečke koji sviraju gitaru i da možeš lakše se tako upucavat komadima. Tako sam počeo svirat gitaru i sjećam se jedne sovoje ekskurzije sa školom, tamburao sam u autobusu nekoliko pjesama koje sam vježbao cijelu godinu i tako zavodio curice i umjesto sporta prevladala je glazba u mom životu. Inače moja je želja bila da budem dizajner odjeće jer sam završio tekstilnu školu ali kako opet je glazba je tu bila jača i na prvom mjestu".


JAVNO.ba