ZAGREB - Jelena Sremić Lulić (43), rodom iz Zagreba, odlučila je za "Javno.ba" ispričati svoju priču kako je od skoro nepokretne žene postala žena sa najvećim mišićima među Hrvaticama, a da pri tome nije izgubila ženstvenost.

Razgovarao: Goran Šerbula



Javno.ba: Kojim poslovima ste se bavila do sada u životu?

SREMIĆ LULIĆ: "U svom životu uistinu sam svašta, od toga da sam bila manekenka osamdesetih godina do 90-tih kada sam prodavala replike starog namještaja i svega drugoga, tako da sam zbog tog posla stradala s kralježnicom pošto sam sve sama nosila i dizala nepravilno taj teški namještaj. Kada sam jednog dana došla kod doktora on mi je rekao da ću biti sretna ako budem mogla držati vilicu u ruci".



Javno.ba: Bili ste osamdeseih godina manekenka kod gospođe Regine Jager. Kako to da se niste udali za nekog nogometaša ili otvorilai možda neki frizerski ili kozmetički salon, kao što inače rade manekenke?

SREMIĆ LULIĆ: "Dok sam bila model, manekenka i tada sam bila neobična kao i sada. Bila sam prva manekenka sa kratkom frizurom što je tada predstavljalo veliki problem, ali već 30 godina se šišam na kratko jer se na taj način dobro osjećam tako da isključivo radim stvari s kojima se odlično nosim".

Javno.ba: Kada bi mogli vratiti vrijeme unazad da li bi se opet bavili manekenstvom ili bi izabrali svoj sdašnji život?

SREMIĆ LULIĆ: "Najvejrovatnije se ne bi više bavila manekenstvom, jer ovaj sada život mi je puno ljepši nego biti manekenka i model. Mogu reći da sam i sada model, samo malo drugačiji, s velikim mišićima. Nekad sam reklamirala odjeću na modnim revijama, a sada reklamiram svoje tijelo i to mi je puno draže".

Javno.ba: Kako gledate na današnje manekenke i misice?

SREMIĆ LULIĆ: "Ove danšnje cure mi ne izgledaju zdravo, a ono što ne izgleda zdravo nije ni sexy".



Javno.ba: Kakvi su za Vas seksi muškarci?

SREMIĆ LULIĆ: "Najviše i najbolje građenih muškaraca sam vidjela na Karibima. To su odlično građeni frajeri ali nije uvijek uvjet da mi je netko sexy tko je mišićav nego onaj tko se zna nositi s onim što jeste, jer prije svega bitno je da je dobar čovjek".

Javno.ba: Žene?

SREMIĆ LULIĆ: "Prošla sam dosta svijeta, skoro cijeli svijet i mogu reći da su Hrvatice među najljepšim ženama na kugli zemaljskoj".

Javno.ba: Kako ste postali bodybulderica?



SREMIĆ LULIĆ: "Moram reći da sam u početku krenula na plivanje. Toliko sam se loše osjećala da jednostavno sam jedva preplivala pola bazena i više nisam mogla od bolova u leđima. Nakon godinu dana plivanja i rehabilitacije upisala sam se u najbližu teretanu i počela vježbati 3 puta tjedno. Nakon nekog vremena počela sam se sama sebi sviđati s novim tjelom te sam odlučila malo više vježbati i dolaziti češće i češće.  Tako sada vježbam 6 puta tjedno i jednosatvno se super osjećam. Nakon nekoliko godina vježbe palo mi je na pamet da bi se možda i mogla natjecati u Bodyuldingu za žene i mislim da sam uspjela jer sam na državnom natjecanju osvojila prvo mjesto prije dvije godine, a prošle drugo mjesto što je sam pokazatelj da je sve danas moguće samo ako čovjek ima volje i vjeruje u sebe".

Javno.ba: Osvojili ste sve što se da osvojiti u kratkom veremenskom razmaku u Hrvatskoj vezano Bodybuldingu. Da li se mislite i dalje natjecati i do kada?

SREMIĆ LULIĆ: "Da, mislim se i dalje natjecati, a imaju turniri vani za žene poslije 50 godina koje izgledaju odlično i vrlo rado ću se i s njima natjecati kada za to dođe vrijeme. Milsim, mene Bodybulding i vježbanje zabavlja. Sve što radim u životu radim iz zabave i super je to što mi je hobi postao posao".

Javno.ba: A da li Vas se muškarci boje?

SREMIĆ LULIĆ: "Mene su se uvijek muškarci bojali, prije sam bila na jedan način zgodna pa su se bojali prići mi, jer su se plašili mogućeg poraza, a sada valjda jer sam možda snažnija od njih".

Javno.ba: Kako Vas danas muškarci gledaju pošto imate nešto veće mišiće od njih mnogih?

SREMIĆ LULIĆ: "Mnogi mi u teretani sada muškarci govore “joj kako bi volio imat mišiće kao vi “. Mislim da mi to i nije neki kompliment jer kako se neki frajer može uspoređivati sa ženom. Događa se da me pokušavaju izazvati na obaranje ruke što uredno odbijam jer ne vježbam ja radi toga da bi se natjecala sa frajerima da obaram ruke nego radi sebe pošto sam si ovakva kakva sam sada predivna".

Javno.ba: Kako se inače muški rod ponaša prema ženama iz teretane?

SREMIĆ LULIĆ: "Kada dođe žena u teretanu onda su svi s njom super dok ona vježba samo rekreativno, ali ako počne malo ozbiljnije vježbati odmah je muškarci gledaju kao konkurenciju i s njom bi se nadmetali u snazi".

Javno.ba: Kako doživljavaju muškarci žene za osobnog trenera fitnessa i bodybuldinga?

SREMIĆ LULIĆ: "Moram reći da na početku me malo čudno gledaju jer to je ipak muški posao, pa me muškarci ne doživljavaju ozbiljno, jedino profesionalni sportaši. Oni me doživljavaju normalno i ravnopravno. To vam je kao da sada sam automehaničarka ili lovac. To su muški poslovi, jer kako živimo u konzervativoj sredini malo je čudno da se žena kod nas bavi muškim sportom, a još je čudnije da ima u njemu i rezultate. Meni je to posao i hobi. Bavit ću se sve dok budem mogla jer sam u tome pronašla puno dobrih stvari a puno manje loših".

Javno.ba: "Kao osobnom treneru tko su Vam više klijenti, žene ili muškarci?

SREMIĆ LULIĆ: "Većinom treniram žene, jer većina muškaraca ne može podnijeti da jedna žena digne veći uteg od njih. Još uvijek koliko god se mi borili protov svega u našim glavama je to da žena nema što tražiti u teretani nego joj je mjesto u kući da kuha i čuva dijecu".

Javno.ba: "Da li ste doživjeli koji ružan ispad ili neko vrijeđanje?



SREMIĆ LULIĆ: "Jednom mi se dogodilo nešto jako čudno, ali malo i ružno. Vozila sam biciklom po trgu,  imala sam rozu haljinicu sa otvorenim leđima, štike, mislim da je bila subota prošle godine, međutim nisam znala da je taj dan gay pride i netko mi se zaderao: 'Majku ti jebem pedersku, tu si se našao vozit i provocirat'! Prvo mi nije bilo jasno zašto mi se netko tako obraća, a onda mi je poslije bilo jasno da je netko pomislio da sam transvestit koji provocira. Malo mi je to bilo i smiješno, međutim jako žalosno za nas".

Javno.ba: Osim bodybuldinga imate još jedan hobi koji je na neki način posao a to je slikarstvo. Kako to da netko tko se bavi slikarstvom preko 15 godina još nema iza sebe ni jednu samostalnu izložbu?



SREMIĆ LULIĆ: "Likovna umjetnost mi daje dušu i njome se bavim i prije nekada sam oslikavala majice, razne predmete, sve što se dalo oslikati. Sada se isključivo bavim slikarstvom na velikim platnima, a nisam nikada mogla napraviti izložbu jer uvijek prodam prije radove nego što ih skupim dovoljno za jednu izložbu. Moram se pohvaliti da ću negdje početkom ljeta imati veliku izložbu u Beču sa sto mojih dijela a već su neka prodana, dok neka još nastaju. Tanja Kanceljak me zamolila da bi o meni snimila film jer sam joj neobična tako da joj se dopao moj život i sve što radim. Ja sam na početku to odbijala, ali sam na kraju pristala na snimanje i pomislila pa ne može mi ništa jedan film naškoditi nego samo koristiti, a lijepo je i to kada ste vi nekome zanimljivi da radi film o vama i vašem životu".

Javno.ba: Samohrana ste majka i imate jednog sina koji ne može hodati, ali ipak živite jako dobro, ono bez prepreka. Kako uspijevate sve to?



SREMIĆ LULIĆ: "Ja i sin živimo zajedno. On je u kolicima i ne može hodati, ali sve može kao i ostala djeca. Jednostavno ne vidim prepreku ako sada ne može hodati da bi bio izdvojen iz društva. On se bavi sportovima, stolnim tenisom, samoobranom za invalide što je demonstrirao u Izrajelu gdje su ostali zapanjeni tom vještinom. Moram reći da bez obzira što je sin invalid i ne može hodati još uvijek može puno toga raditi. Mislim kako postoji na ovom svijetu puno više stvari s kojim se moj Toni može baviti nego one stvari s kojima se ne može baviti, što je i sam dokazao pošto se bavi điuđicom već nekoliko godina. Ja sam strašno jaka žena, imam volju za sve, a to sam prenijela i na sina".

Javno.ba: Što sada kada bude sutra prikazan film o Vama? Postoji li mogućnost da Vam se od jednom ljudi budu miješali u privatni život, novinari zvali za razne intervjue, otvaranje nekih dućana itd.?

SREMIĆ LULIĆ: "Mislim da se neću ništa promijeniti. I dalje ću ostati dosljedna u onome što radim. Navažiniji mi je moj sin i moji klijenti jer od njih živim, a na ostale manifestacije i događaje možda dođem ako budem imala slobodnog vremena. Mislim da ne bi bilo pošteno prema nekom mom klijentu koji me plaća da s njime treniram da sada ne dođem na to jer me netko zove na otvaranje dućana".



Javno.ba: Da li postoje kemijski lobiji u Vašem sportu?

"Naravno da postoje. Ja ne koristim nikakva nedozvoljena sredstva i ne koristim neke steroide i hormone. To se vidi, jer ja sam napredovala do jedne granice, a za sve više trebala bi uzimati razne kemijske preparate, a to ne želim jer mislim i dalje ostati žena a ne pretvoriti se u muškarca. Žene koje uzimaju razne muške hormone i neke slične preparate počinju im se izduživat vilice, one se pomalo pretvaraju u muškarce a to sve ide preko središnjeg živčanog sustava tako da takve osobe lako osciliraju u raspoloženju. Na tren su dobre volje, a opet za čas bi nekoga ubile. Kod nas još to nije uzelo maha, kada sam bila gošća u Americi na jednom takvom natjecanju i kada sam vidjela njihove bilderice jednostavno me obuzeo strah u što se može jedna zgodna žena pretvoriti. Svi ti preparati jednako utječu na zdravlje čovjeka kao i droga. Jednim dijelom i moj je savjet svima da što manje kemijaju na sebi jer jedno djelo imamo i ako ga uništimo teško ćemo ga popraviti ili možda nećemo nikada. Bez puno uloženog truda u svemu nema nekog dugotrajnog napretka".

JAVNO.ba