MOSTAR – Poznati bosanskohercegovački novinar Nermin Bise, inače član redakcije mostarskog "Dnevnog lista", uspješno je prebrodio operaciju krajem prošle godine i to je definitivno jedna od ljepših u moru crnih i ružnih vijesti koje u posljednje vrijeme zaokupljaju pažnju običnih ljudi.

Operacija srednjeg uha kod kolege Bise trajala između dva i pol i tri sata, međutim Bise se već dosta bolje osjeća, iako je 12 dana u bolničkoj postelji, međutim vjeruje kako će kroz sljedećih 4-5 dana izići na kućnu njegu, dovoljno se odmoriti, te još odlučnije spremiti u pohod na nove novinarske pobjede, bilo da je riječ o radijskim prijenosima sa sportskih borilišta ili pak o istraživačkom novinarstvu u sferi politike i ostalih „dogodovština“ što nam ih kreiraju naši političari i druge „ugledne“ osobe.

"Liječnici su prezadovoljni. Doktor Samir Kreso, koji je i radio operaciju, kaže kako je sve obavljeno u pravom trenutku, jer su u suprotnom posljedice mogle biti teške. Ma nisam ni sumnjao u njega, jer to je jedan vrsni oringolog, ali i divan čovjek. Upala srednjeg uha je već dobrano prijetila mozgu i ovaj operacijski zahvat je jednostavno bio nužan, pa se na uspješno obavljenom poslu prof. dr. Kresi i ovom prilikom javno zahvaljujem" - rekao je Nermin Bise ove nedjelje u telefonskom razgovoru za "JAVNO.ba“.

Zanimljivo, isti dan kada je Nermin Bise otišao na operacijski zahvat u RMC „Dr. Safet Mujić“ njegov kolega novinar Batko Čehajić (poznato lice TV Pinka) je zbog kamenca u bubregu morao na operacijski zahvat u Beč.

„Možda u tome ima neke simbolike da dva dobra prijatelja i kolege novinari završe na operacijskom stolu u dva različita grada, u dvije različite države“ – ističe Bise u razgovoru za naš portal, a zanimljivo upravo su ova dva novinara obilježili prošlu kalendarsku godinu u Bosni i Hercegovini kada je riječ o humanitarnom radu, odnosno humanim gestama.

Na kraju krajeva kolega Nermin Bise je dobio i priznanje za ličnost godine u oblasti novinarstva u izboru magazina „Rejting“.

„Svakako godi biti jedan od laureata tog zanimljivog izbora, u društvu jednog Dine Merlina, Dubioze kolektiv, Narodnog pozorišta Sarajevo i ostalih izabranih. Biti, dakle, među onima koji su obilježili prošlu godinu. Nagradi je najviše doprinio moj tekst objavljen u tjedniku 'Republika' pod naslovom 'Kako se postaje lažni ratni vojni invalid'. U tom tekstu sam kroz svoj primjer iznio što se sve čini da bi se ostvarila ta prava. Naveo sam kako mi je sa poliklinike 'Kalajdžić' stigao lažni nalaz, a na kraju je i sam ministar branitelja FBiH Zukan Helez priznao kako mu je taj tekst pomogao da se iz prava skine oko 2.000 lažnih ratnih vojnih invalida s prostora Federacije“ – navodi kolega Bise.

Za one koji ne znaju Nermin Bise je za vrijeme rata kao pripadnik ABiH stradao od granate koja je pala kojih pet metara od njega.

„Da, tako sam stradao, ali jedini sam koji nije uveden u prava za ostvarenje mirovine i invalidnine, a nisam, jer su mi liječnici tražili 3.000-5.000 KM da mi napišu nalaz kako sam lud i obolio od PTSP-a i svašta nešto, a to nisam htio, jer nikada ne bih mogao davati mito i na taj način pljačkati svoju državu, svoj grad, na kraju krajeva pljačkati i svoju obitelj. Nitko to nije zaslužio. Nažalost, danas smo svjedoci da na tim revizijama uglavnom padaju stvarni stradalnici, dok se lažnjaci uglavnom provlače“.

Bise se na kraju ovog razgovora želio zahvaliti svim prijateljima i poznanicima na podršci.

„Puno je onih koji su me zvali ili s kojima sam se ovih dana dopisivao, pa se svima njima zahvaljujem na podršci. Jedva čekam da se izvučem iz ove bolničke odore, te krenem u nove pobjede. Bolnička muka je uistinu pregolema, no ako ništa drugo dobro sam tempirao vrijeme kada da idem u bolnicu, jer je svakako sada prvenstvena nogometna pauza, a ono najbolje tek na ljeto dolazi, prvenstveno Olimpijada i Europsko nogometno prvenstvo kada ću svim srcem navijati za Hrvatsku“ – otkriva nam Nermin Bise, koji je u vrijeme rata ranjen baš granatom s hrvatskog položaja, no jedan je od onih rijetkih koji nikome ništa ne zamjeraju, jer shvaća kakvo je vrijeme tada bilo, a kakvo je danas, odnosno kako nikome od nas nema naprijed ići ukoliko se ne gledamo lijepo s pravim susjedima, ukoliko ne opraštamo, a kud ćete boljeg primjera za nešto takvo od njegovog rodnog Stoca, od njegovog Mostara, od njegove Bosne i Hercegovine.

I za kraj ovog razgovora umjesto nekog svog zaključka odlučili smo preuzeti jedan status sa Facebook profila kolege Bise, a koji glasi:

„Neki ljudi teško ili skoro nikad ne žele i neće da prihvate istinu... Jer, istina, osim što ubode, zaboli, ona i razobličuje...razgolićuje... Pa, iako i takva, najviše je cijenjena, jer samo je istina najbolji lijek za svaku bol... Oni koji je prihvatiti ne mogu imaju osjećaj da im se skidaju gaće, ili same spadaju, a znaju da onda ostanu goli i otkriveni, pri tome pokazavši svoj stid, recipročno srazmjeran malicioznosti i niskosti svog beskrupuloznog poltronskog i servilnog otiska, pečata takvih izgubljenih duša. Stid kod razgolićenog izaziva bjes, a bjes nema skrupula, pogotovo ako je autogeneriran“ – napisao je Nermin Bise.

Razgovarao: Danijel Ivanković / JAVNO.ba