POSUŠJE – Juniorska košarkaška momčad Posušja ovih je dana uvelike punila novinske i Internet stupce nakon osvojenog naslova državnog prvaka BiH, međutim nekako u sjeni svega toga ostao je Robert  Jurišić, trener te momčadi, a realno gledajući najzaslužnija osoba što se košarka u Posušju tako visoko vinula. Tim povodom smo intervjuirali upravo trenera Jurišića.

Razgovarao: Danijel Ivanković

JAVNO.ba: Jeste li očekivali osvajanje titule juniorskog prvaka BiH?
„Mogu reći da smo se potajno tome nadali, jer smo znali koliko talentiranu generaciju igrača ovog uzrasta imamo na raspolaganju. Marko Ramljak i Ivo Begić su dva vrhunska talenta i nositelji naše igre, međutim ima tu još sjajnih momaka i zapravo je ovo pobjeda našeg kolektiva. Mi zapravo samo nastavljamo s 'proizvodnjom' mladih hrvatskih reprezentativaca, jer je najprije u orbitu prije par godina izletio Tomislav Ramljak, zatim i Krešimir Mustapić, Ante Čutura, pa Ivan Ramljak, a sada i Marko Ramljak, koji je kapetan mlade hrvatske reprezentacije. Za Ivu Begića interes već pokazuju i BiH i Hrvatska, a ono što je najvažnije te igrače u reprezentativne vrste nitko nije mogao gurati iz jednog malog Posušja, nego su se oni probijali zahvaljujući stvarnom talentu, a ne poput nekih drugih zbog različitih veza i vezica“.

JAVNO.ba: Braća Ramljak? Koji je najbolji?
„Trenirao sam svu trojicu i mogu reći da je Marko najbolji. Tomo ne igra onaj nivo koji je trebao. Ivan igra u NLB Ligi, a vjerujem kako će za godinu – dvije igrati i Euroligu. Za Marka mogu samo reći kako mu predviđam vrhunsku karijeru. Marka ćemo teško zadržati i najbolje da dečko sam odluči hoće li ići ovog ljeta možda u Široki ili u neki veći europski klub budući već ima ponude par euroligaša“.

JAVNO.ba: Od kada je Robert Jurišić u košarci?
„S igračkom karijerom sam počeo 1984. godine, a trener postao 2000. godine. Od tada sam konstantno trener u klubu i šef omladinskog pogona. Ove sezone sam vodio i seniore koji su u Ligi Herceg-Bosne igrali doigravanje za prvaka i plasman u Prvu ligu, te izgubili od Brotnja, zatim juniore, ali i kadete koji su u prvenstvu Herceg-Bosne bili četvrti. Znali smo da na juniore ove sezone najviše možemo računiti i evo kao što ste vidjeli ostvarili smo veliki rezultat“.

JAVNO.ba: Mogu li i seniori Posušja uskoro napraviti neki veliki rezultat i primjerice s domaćim snagama izboriti Prvu ligu?
„Nije problem boriti se za prvaka Lige Herceg-Bosne, pa i osvojiti istu, dakle izboriti plasman u društvo najboljih, ali je problem opstati u eliti. Za takav rezultat bila bi nužna pojačanja sa strane, a nisam siguran koliko je klub ovog trenutka sve to u stanju pratiti. Krajem lipnja imamo Izbornu Skupštinu, pa vjerujem da će biti nekih pomaka, iako je po meni najvažnije da dodatno ojačamo tu omladinsku školu i nastavimo 'proizvoditi' košarkaške dragulje. Pored svih tih trenerskih dužnosti trenutno obavljam i dužnost klupskog predsjednika, dok je Stanko Rezo naš sportski direktor“.

JAVNO.ba: Najbolji trener s kojim ste radili i najbolji igrač kojeg ste trenirali?
„Hrvoje Vlašić je za mene najbolji od svih trenera s kojima sam surađivao. Od njega sam zbilja dosta novog naučio, iako su mi i drugi treneri u mnogočemu pomogli, svaki na svoj način. Od igrača izdvojio bih svakako Stanka Rezu kao hercegovačku košarkašku legendu, jednog vrhunskog talenta, koji zbog tih ratnih godina kada je počinjao svoj put nije bio u mogućnosti više toga napraviti. Tu je od naših domaćih svakako i Tihomir Mustapić koji je napravio veliku karijeru, a od igrača sa strane bih izdvojio Miru Dundova, Maria Dundovića, pa Ivana Vujčića, Ljubu Šamadana… Možda sam koga i izostavio, ali neka nitko ne zamjeri“.

JAVNO.ba: Koliko ste pratili proteklu prvoligašku sezonu, jeli za Vas tu bilo iznenađenja?
„Pa i nije, jer je Široki superiornije nego ikada ranije osvojio titulu prvaka, a ljudi su stvarno i najbolji. Konstantno su dobro igrali tijekom čitave sezone, ista skupina igrača je bila na okupu kod njih, a što nije bio slučaj sa Bosnom i Igokeom, pa je to u konačnici i rezultiralo njihovom uvjerljivošću“.

JAVNO.ba: Kada se govori o košarci u Posušju posebno mjesto zauzima i ovdašnja publika. Koja riječ o njima?
„Uvijek smo u Posušju imali divnu košarkašku publiku, međutim to što sam doživio na ovogodišnjoj juniorskoj završnici nešto je još neviđeno, nešto čega nikada ranije nije bilo. To je najbolje prepoznao naš fra Mario Knezović i temeljito o tome pisao na stranici FRAME. Taj ushit, toliko veselje… Svi su jednostavno disali za te dečke. Ne samo kao navijači. Tu je bila prvenstveno prisutna ljubav prema djeci i košarci“.

JAVNO.ba: Zanimljiva je ta povezanost KK Posušje i FRAME Posušje?
„Tu je spomenuti fra Mario odigrao strašno značajnu ulogu, jer voli košarku, stalno je tu na utakmicama i on je ta glavna poveznica. Mi u dvorani imamo dva transparenta na kojima stoji natpis 'Utakmica bez psovke'. Tko dođe sa strane pa to pogleda ostaje začuđen, a i onaj dio publike unutar kojeg ima psovača puno manje psuje kada su tu ti transparenti, koji su produkt naše FRAME. Od kada se bavim trenerskim pozivom, dakle ovo posljednje desetljeće, 70 posto djece koja su izišla iz kluba diplomiralo je na fakultetima. Na određen način to je kulturna krema naše društvene zajednice i to su naši najveći trofeji, najveći uspjesi ovog kluba“.


JAVNO.ba