SPLIT - Poštovano čitateljstvo portala "JAVNO.ba" kao ekskluzivni poklon za Božićne i Novogodišnje blagdane darujemo Vam mogućnost čitanja najnovijeg romana našeg kolege suradnika dr. Ivana Cvitanušića. U 50 nastavaka putem ovog portala moći ćete pratiti internet premijeru romana koji će Vas sasvim sigurno razveseliti.

Pošto je ovo početak ovog kulturološkog feljtona na Vašem i našem portalu donosimo i kraći uvod vezan za samog autora.

Dr.Ivan Cvitanušić je tako napisao kako ovu knjigu posvećuje srcem i razumom svojim najdražm prijateljicama, novinarkama, književnicama i sveučilišnim profesoricama iz divnih gradova: Londona, Milana, Rima, Firence, Atene i egipatske Aleksandrije!


Kronologija nastanka ove knjige

Kao i ljudsku sudbinu, tako i svaki akt i proces, koji započne i izvodi nadahnut i odlučan čovjek i znanstvenik, kontrolira i ispituje neka nadnaravna i nepoznata sila!

"Dok sam u velikim i čuvenim svjetskim knjižnicama i antikvarijatima sakupljao dragocjen znanstveni materijal za svoju opširnu i sistematsku studiju o antičkoj metafizici, znanosti i literaturi, uočio sam neke zagonetne i, od neke misteriozne ruke, sakrivene arhajske tekstove od neprocjenjive znanstvene vrijednosti! Uzeo sam ih i započeo znanstveno i metalingvističko istraživanje , kojem se nije mogao nazirati nikakav kraj. Iznenada, ti su fascinantni i akademskoj javnosti nepoznati tekstovi, netragom nestali, kao da ih sama božanska Zeusova ruka želi sakriti od znatiželjnih očiju odlučnog znanstvenika. Iznenada, jedna je ugledna sveučilišna profesorica antičke lingvistike i religije, grkinja Melina (kad sam se već bio beznadno pomirio s činjenicom, da su tekstovi definitivno nestali!), pronašla  sav izgubljeni znastveni materijal".    

"Nakon mnogih neizvjesnih napora i teških iskušenja, te sam tekstove u obliku romana “Ples biokovskih vila” priredio za tiskanje! Dakle, pročitajte, jer felix qui potuit rerum cognoscere causas!"- dr. Ivan Cvitanušić.

Dr. Ivan Cvitanušić je zapravo hrvatski G. G. Marquez!

Već je  svojim izvrsnim i zadivljujućim romanom “Tajni nauk filozofa Platona o općenju sa ženama”  bljesnuo kao nova zlatna zvijezda na hrvatskom i europskom literarnom nebu! Poetika je Cvitanušićeva literarnog i umjetničkog diskurza posljedica velikog autorova iskustva u pisanju, te rezultat izvanredne enciklopedijske kulture.

Ali, ne samo tih dviju činjenica: muze nebeske, zaštitnice i kraljice mudrosti i umjetnosti, darovale su Dr. Ivanu Cvitanušiću božansku inspiraciju, lucidnost, i sintetičku sposobnost obuhvaćanja svjetskih i univerzalnih procesa i činjenica, koje (onda) autor, kao zlatar, iskuje i izbrusi u briljant i dragulj!  

Svjetska je književnost, nakon anđeoskog Marqueza, dobila još jednog umjetnika -draguljara !

Cvitanušićeve su pripovijetke briljantna galerija slika, koje otkrivaju tajnu vezu izmedju antičkog i modernog svijeta, izmedju filozofije i književnosti. One otkrivaju vezu izmedju Čovjeka, odnosno njegove zemaljske sudbine i metafizičkog Logosa, koji ju odredjuje.

Znanjem, kulturom, sposobnošću... padovanski doktor filozofije, Cvitanušić, nadmašuje velikog filologa Umberta Eca. Hrvat umije pisati kratko, sažeto, koncentrirano i provokativno.

Novim je romanom  “Ples biokovskih vila” doktor Cvitanušić obuhvatio povijest biokovskih plemena i naselja, te povijesne procese i događaje iz cijelog mediteranskog kulturnog kruga, koji je bio i ostao kolijevka svjetske civilizacije. Nikad tako znalački, pedantno  i lucidno nije oslikan začudni svijet Biokova, stare Dalmacije i Hercegovine (svijet prepun čuda i misterija!), uokviren realnim i neshvatljivim utjecajima kultura staroga svijeta!

Što bi ostalo od fascinacije Andrićeva bosanskog Višegrada, da veliki romanopisac nije objavio vrhunsko djelo “Na Drini ćuprija”?! Ništa, vjerojatno, ništa!

Sva bi povijest jadranske i mediteranske Hrvatske sigurno nestala u mračnom zaboravu, da doktor Cvitanušić nije udahnuo nov život  u taj tajanstveni prostor, i na scenu vratio likove i kulturu,  koja je davno iščezla. Da autor nije razgrnuo zaborav, o mediteranskoj i biokovskoj kulturi i običajima (prakticiranim na ovim prostorima od pamtivijeka), ne bismo znali mnogo! Taj bi divan i herojski svijet zauvijek nestao.   

Nova je knjiga doktora Cvitanušića uistinu izvrstan udžbenik povijesti ovih prostora! Književnik Cvitanušić umije zavesti i opiti literarnim užitkom današnjeg čitatelja, tako intenzivno, da  njegove stranice ne ostanu ne pročitane u jednom dahu!

Dakle, svjetska je književnost, nakon anđeoskog Marqueza, dobila još jednog umjetnika - draguljara!


PRIPOVIJETKA PRVA - Bog Helios ljubi i grli Biokovo

Beskonačan planinski lanac, božanski, visok i nedohvatljiv ljudskom umu, koji započinje na strmom slovenskom Triglavu, spušta se prema Jadranskom moru preko planine Učke. Te se planine, zapljuskivane Mediteranskim morem, nastavljaju Velebitom, opasnom, beznadnom gromadom, od koje drhti pogled smrtna čovjeka.

Tek onda slijedi Biokovo, nadvito strmim stijenama nad morskim valovljem. K’o stražar, Biokovo pomno i hladnim pogledom motri antički otok Issu, veliko svetište najuzvišenije Boginje svih vremena - Isse-Atene.

Čuveni otok Pharos, kojem su stari svećenici-matematičari, premudri i prepuni nekog misterioznog i neshvatljivog znanja (koji su zvijezde nebeske i sav Universum promatrali kao jednu-jedinu matematičku formulu!), nadjenuli ime prema matematičkim i liturgijskim funkcijama: “Phi” i “Ra”.

Kažu da su stari egipatski, sumerski i helenski bogovi stvorili predivni otok Pharos, da se na njemu odmaraju, udišu neodoljiv miris lavande, i druže s ninfama i smrtnim ženama neodoljive ljepote.

Pharos je sastavljen od nedokučive ljepote i misterija, koji kruže svemirom kao što se matematička funkcija “Phi” okreće u odnosu prema krugu i kružnici, Apsolutu, beskončnosti. A veliki Bog Ra, helenski Apolon, zahtijevao je, da u nazivu toga otoka bude utkano i njegovo ime. Phi - Ra? Dakle: Pharos, lavanda, trešnje, groždje, med iz košnica...

Biokovo sa zavišću i prijekorom gleda i Issu i Pharos, jer su tamo vjetrovi u zaklonima tiši, ugodniji, a trava pitomija i mekša.

Od pamtivijeka, otkad je sam Bog stvorio ovaj čudan i neshvatljiv svijet, na ovim prostorima žive stari, premudri, besmrtni narodi: Egipćani, Heleni-Grci, Latini-Rimljani...

Mudra i plemenita čitateljice, upitaj povjesničara Diodora Siculusa, pročitaj njegovu Historijsku biblioteku, pa ćeš saznati da planina Biokovo silazi prema istoku, prema starim svetištima čuvene makedonske Pelle, grada Aleksandra Makedonskog, potomka velikog Boga Ozirisa, oca Helena i njihova zaštitnika Heliosa.

K’o neko crno proroštvo, prokletstvo, sinovi istoga oca, Makedonci i Heleni, i dan-danas se svadjaju i otimaju za ime, jer ne znaju da su braća od pamtivijeka, da ih je stvorio veliki Bog Oziris, i rodila boginja Demetra-Atena!

I drugi narodi, potomci istog nebeskog oca, Perzijanci, Egipćani, Kananci, još su na frontama jedni protiv drugih... Cigani-Romi-Zingari (i oni su potomci boginje Isse-Atene!), bježe pred svima, jer njihovi progonitelji ne znaju da su oni, u davnini, prvi pozdravljali Sunce na izlasku, da su se prvi klanjali velikoj zvijezdi Siriusu, zaštitniku svih zemaljskih naroda.

Još su stari svećenici i filozofi blagoslivljali Rome, jer su predobro znali, da potječu od velike boginje Isse. Cigani su od pamtivijeka umjeli umetnuti, potpuno bezbolno, ispali i slomljen zub, i djetetu i starcu, načinjen od plemenitih smola, kojih ima u izobilju u mediteranskim šumama.

Ni danas plemeniti narod Cigana ne živi bez zubi, jer njihovi mudraci od smola oblikuju zub, namažu ga propolisom i travama, umetnu u čeljust, i čovjek živi i jede, kao da mu sam Bog Helios čudotvorno vrati zdravlje.

Nitko živ od Cigana, nikad i nigdje, ne raspinje Boga na križu, oni i danas mole veliku boginju Issu, da s neba ljudima daruje blagostanje i mudrost...   

Triglav, Učka, Velebit, Biokovo... duša i dah tih planina sežu i dalje - do velikog grada Nippura, do rijeka Eufrata i Tigrisa, (duša i dah) prostiru se prema Indiji, i gube u plavim prostranstvima neba, oceana i mora.

Danas je ovdje nijema, ledena tišina, čudjenje, vjetrovi pušu naopako, premda je ovaj današnji čovjek premudar, hrabar i neustrašiv. Od sela Zadvarja (gdje se slijevaju nebeski vodopadi u rijeku Cetinu!), preko Šestanovca, put još od pradavnih vremena vodi do Zagvozda, sakrivenog iza vrha Svetoga Jure (to je mjesto u davnini bilo svetište egipatskog boga Hora, kojeg su Heleni zvali Apolon!).

Cesta potom kreće prema Krstaticama, prolazi biokovskom uzvisinom Turijom, kojoj su ime dali stari Egipćani prema brdima Tura, iz kojih su davno, na početku svijeta, svećenici i bogovi, vadili kamen za egipatske piramide, obeliske i svetišta.

Biokovo, Egipat i Helada, otoci Issa i Pharos, bogovi i ljudi, pastiri i njihova stada... oni su i danas jedna duša, jer oduvijek, jednoglasno i uporno pjevaju stihovima ljepote i pravde! Tim će  jezikom pjevati i jedan od najvećih svjetskih pisaca, Tin Ujević, koji će se ovdje roditi. Pjevat će Tin bolnim ushitom, kao da želi pomiriti Makedonce i Helene, Perzijance i Egipćane, grad Troju sa svim grčkim gradovima!

Osim Helena, ovim su zavojitim i strmim cestama prolazile rimske kočije, prolazili su latinski imperatori, jer su još u davnini utvrdili gradove Salonu i Split. Ovuda su prolazili umni i sposobni Kartažani, tražeći zaklona od Rimljana i njihovih legija.

Duša velikog vladara Dioklecijana (divna i uzvišena mudraca!), i danas je ovdje, uznemirena i zaprepaštena!

S Turije (koja nadvisuje pitomi kanjon prema istoku) puca pogled prema selu Župi, Rašćanima, Kozici, sve do Vrgorca. S lijeve strane, prema sjeveru, nižu se divna i lijepa sela: Slivno i Mijaci.

Prema planinskim uzvisinama i vrhuncima vode staze i putovi vila, pastira i zemljoradnika. Bogovi, svećenici i njihovi vojnici oduvijek su čeznuli za slatkim smokvama, groždjem i medom s Biokova. Travari i liječnici otimali su se za kadulju, vrijesak i smilje s bikovskih proplanaka , od njih su kuhali čajeve i pili ih s velikim užitkom.

Te su čajeve pili  aristokrati u Ateni, Sparti, u makedonskoj Pelli, i u dalekom Rimu.
Stari su liječnici od biokovskih trava i meda s Turije  pripravljali čajeve, koji su iznemoglima vraćali pamćenje, epileptičarima snagu i mladost, paraliziranima snagu u nogama i rukama...

Bog Helios ljubi i grli Biokovo, grije ga divnim suncem; zato su ovdašnji plodovi ukusniji i sočniji od svih drugih na Mediteranu!

Od pamtivijeka biokovske vile, ninfe i muze na vrhuncima planine sviraju božansku harfu, pjevaju i plešu. Evo su se opet sastale na proplancima, od Turije do Vrgorca. Večer je, tihi vjetrovi pušu na proplancima. Vile, ninfe i muze, prelijepe i neodoljive djevojke, stigle s otoka Isse i Pharosa, s obližnjih vrhunaca i sela, i s drugih obala Mediteranskog mora, upališe velike vatre i piju ambroziju i krijepko, crveno vino.

Pjesma prelijepih biokovskih vila i njihovih drugarica čuje se s vrhunaca i proplanaka do grada Imotskog, Ljubuškog, Makarske, do otoka Isse i Pharosa... 

“...Divni bože Apolone,
od zlata, od zlata,
dovest ćemo tebi
boginju princezu
na kućna vrata!
Bit će tvoja
nevjesta i zaručnica
od zlata i bisera,
od zlata i bisera...”

JAVNO.ba