Roman na portalu: Ples biokovskih vila (3) - Kako se krote vilinski konji

Piše: Dr. Ivan Cvitanušić

Nakon što su putnici s jedrenjaka iz grčkog Pireja bili pristali u luci grada Dubrovnika, tamo proveli jednu noć u hotelu blizu luke, te se dobro odmorili i okrijepili,  jedrenjak je doplovio ispod vrhunaca planine Biokovo, i pristao u Makarskoj.    

Kefalosovi su davni preci na brežuljku iznad luke, pored Zeusovih izvora vode, davno izgradili mali grad, i dali mu ime Makar. Atenski je astronom i liječnik predobro znao da su stari helenski svećenici, osnivači gradova na cijelom Mediteranu, davali imena novim naseljima po imenima starih bogova, i na osnovi prastarih metafizičkih fonema i formula iz staroegipatske svećeničke liturgijske baštine . 

Kad je sišao s broda, Kefalos se okrenuo prema jugu i poklonio velikoj boginji Issi (njeno je svetište od pamtivijeka bilo na istoimenom otoku!), uzeo svoja dva kofera, a jedrenjak se vratio na pučinu i okrenuo prema okićenoj Veneziji.

Dva brata Prgometa iz čuvenog biokovskog sela Slivna, s dvije uhranjene mazge, uzeše Kefalosove kofere, natovariše ih na mazge, i oni krenuše prema Podgori, koja se rasula u malim seocima na obroncima planine.

Mazge i Prgometi uspinjali su se uskim i zavojitim putovima zagonetnom i tihom planinom, pored stada koza i ovaca. S lijeve i desne strane ostajale su pastirske kućice i staje, mali vinogradi i voćnaci.

Nakon tri sata hoda, Kefalos zamoli braću Prgomete, da se zaustave pored izvora, u hladovini stoljetnih hrastova. Na jednom pitomom proplanku, u blizini samog izvora, biokovski su klesari cijepali kamenje iz velike litice, kao što se cijepa suho hrastovo deblo zimi za ogrijev. Njihove su gospodje, odjevene do vrata i gležanja, na ognjištima pekle janjeće meso.

Graditelji kuća i klesari iz bikovskih sela čuveni su u svim starim gradovima rasutim po obalama Mediteranskog mora. Najvrsniji od njih klesali su kamen i gradili vile i palače u Ateni, Rimu, Firenci, Veneciji, Ravenni, Madridu i Barceloni.

Nigdje,  nikad, nitko im nije podigao spomenika, nego su uvijek ti ljudi šutke i bez riječi odlazili, zakopani u svoju biokovsku ilovaču.  Zar veliki potomci imperatora Dioklecijana, filozofa Boškovića i pisca Marulića, ne zavrijedjuju božanski blagoslov, zahvalu i dar oholih i neukih zemaljskih vladara?!

Dok su sjedili u hladovini Slivanjaci Prgometi i Grk Kefalos, k njima je tihim i nečujnim koracima prišla djevojka, lijepa i uzvišena, duge bujne kose (njeni su uvojci lepršali na vjetru k’o cvijeće na bikovskim proplancima!), i donijela im pečenog mesa, sira (koji je dugo bio utopljen u maslinovo ulje), i slasnog vina u posudi od hrastovih duga.

Kefalos se okrijepi, napije mirisnog vina, i klesaru (koji je već bio došao da ih pozdravi!) reče:

“Sudbinu svijeta odredjuje velika boginja Atena, a njena divna i besmrtna zvijezda Sirius, najsjajnija na nebu, s vrhunaca Biokova  najbolje se vidi!  ...moj otac Apolodor, ugledan i štovan starac iz Atene, obišao je sve mediteranske zemlje, sve gradove na obalama Mediteranskog mora, pročitao bezbrojne knjige u Aleksandrijskoj biblioteci, naučio je sve jezike mediteranskih naroda... njegovom zaslugom i ja govorim vašim prelijepim hrvatskim jezikom! ”

“A, umiješ li predobri Kefalose cijepati liticu, klesati bijeli biokovski kamen, odabrati najizvrsniju glinu iz vrtača i jama, zapaliti klačinu , napraviti kreč...? Umiješ li, Kefalose, izraditi nacrt gospodske palače u Veneciji i Firenci, i postaviti ćoškove zgrade u pravilnom odnosu prema sazviježdju Oriona, zvijezda velikog boga Ozirisa, koji je od pamtivijeka gradio gradove, vile i palače?!”, upita Atenjanina biokovski klesar, sav crven u licu.

“O premudri gospodine,” reče Kefalos, “ dobro i razumno pitaš! Nego, upamti, nije dovoljna suglasnost boga Ozirisa, nije dovoljno ispravno metnuti temelje gospodske palače u odnosu na sazviježdje Oriona, nego je još neophodnija suglasnot boginje Atene! Bez njenog blagoslova nitko mudar i učen ne uzimlje alat u ruke, i ne otkapa temelje...!”

Nakon kratke stanke, atenski astronom i liječnik nastavi:

“Moj je otac Apolodor u rukama držao nacrte egipatskih arhitekata, po kojima su izgradjene palače faraona, njihova predivna svetišta, visoki i bijeli obelisci, koji danas ukrašuju trgove u Rimu, Parizu, Londonu...  A moji su davni i nezaboravni preci, blagoslovljeni i darovani od velike boginje Atene,  u čuvenoj egipatskoj Turi rezali kamene gromade, laštili ih alatima do visoka sjaja, na njima upisivali svete tekstove egipatskih svećenika...  Zar egipatski svećenici iz Luxora nisu i samom uzvišenom imperatoru Dioklecijanu poklonili oltare i ukrase sa sfingom za Jupiterovo svetište u njegovoj čuvenoj palači u Splitu?! “

“Nego, znadeš li, predobri Kefalose”, upita ponovo biokovski klesar, “graditi one divne zaobljene svodove na svetištima, kao što je Jupiterovo u Dioklecijanovoj palači, kao što je ono, koje nadsvodjuje čuveni Panteon u imperatorskom Rimu, kao što su kupole i svodovi u gospodskim i svećeničkim palačama rasutim po svim mediteranskim zemljama...?!”

“I to me je naučio otac Apolodor, a i sam sam, udružen s najboljim arhitektima,  sudjelovao u restauraciji takvih kupola. Na takvim sam radovima sudjelovao u egipatskoj Aleksandriji, u Ateni, Firenci i Rimu. Ali, evo ti pravog odgovora: svaka se takva kupola projektira i računa u odnosu na dvije temeljne matematičke funkcije “ i “!  Nije li jednom rekao i sam mudrac medju bogovima, Hermes (kojega štuje cijela Helada!), da se svaka takva kupola izradjuje u odnosu na estetiku neba, a i samo božansko nebo poslušno je prema apsolutnim matematičkim kategorijama “ i “!

“Nego, sine Apolodorov,” nastavi biokovski klesar ispitivati Atenjanina, “deder mi reci zašto su prelijepu i božansku Firencu, glavnom gradu Toskane, dali upravo to ime, a ne neko drugo, te zašto su najljepši grad na svijetu na obalama opjevane Sene, upravo nazvali Parizom?!”

“Vidim, divni čovječe, da se nisam izgubio u vrletima beskrajnog Balkana”, stade odgovarati Kefalos “na proplancima i vrhovima tajnovitog Biokova, vidim da su ovi ljudi mudri i učeni... ali, tebe, premudri čovječe, na me huška nebeska duša besmrtnog Platona, ta, i on je tako ispitivao svoje učenike, a moj otac Apolodor, blagoslovljen i učen, cijele mi mladosti nije dao mira, nego me ispitivao po danu i noći o proporcijama neba i zemlje...! Ali, evo ti odgovaram: Firenca je od pamtivijeka bila posjed našeg boga Apolona, kojeg učeni egipatski svećenici zovu s poštovanjem bog Ra.

Dakle: ime Firenca sastavljeno je od dva temeljna metafizička fonema: od matematičke i apsolutne funkcije  “ (koja odredjuje odnos zemaljskog posjeda boga Ra u odnosu na nebeske vladare!), te od istog takvog metafizičkog fonema “Ra”. Ta, vidim, premudri klesaru, da znadeš da je metafizička matematika isto što i metafizička lingvistika! Nego, isti kriteriji vrijede za ime grada Pariza: prvi dio imena utemeljen je na matematičkoj funkciji “,  a drugio (dio) jest ime istoga boga - Ra. Dakle, i Pariz je zemaljsko vlasništvo velikog boga Apolona- Ra! Zbog toga su ta dva grada tako uzvišena i predivna, prepuna biblioteka i uzvišenih mudraca i znanstvenika!

Dok su mudraci razgovarali, u blizini se začulo rzanje mlada, prelijepa ždrijebeta. Konj je bio divlji, nikad ga ljudska ruka nije potapšala, a pasao je slasno biokovsku travu. Kefalos se iznenada ustane i krene prema divljem i neukroćenom konju.

“Kefalose! ne trči za divljim konjem, ako uzjašiš bacit će te o liticu, i razbit ćeš lubanju kao što se suha tikva razbije o kamen!”,    dovikne klesar Atenjaninu.

Međutim, astronom se niti ne osvrnu i uhvati neukroćenog muškog konja za grivu. Konj se istrže, prope se na zadnje noge, dok je Kefalos mirno stajao u njegovoj blizini.

Tada Atenjanin započe zviždukati jednu umilnu i tihu melodiju, kao da netko udaljen tiho i nečujno trza žice  harfe s božanskog Olimpa. Konj se spusti na prednje noge, umiri, i ponovo zarže, i to se rzanje rastre padinama, i izgubi nad vodama Jadranskog mora.

Kefalos uzme konja za grivu i vine se u njegove sapi, a ždrijebe se ni ne pomače.

“O, Kefalose, Kefalose, sine Apolodorov, ukrao si konja biokovskim vilama... nego čuvaj se njihove osvete!”, upozori Atenjanina biokovski klesar.

Ona lijepa djevojka, kćer klesarova, uze mutap, istkan od ovčje vune, i dodade ga Kefalosu. Jahač se podigne i  prekrivač umetne na konjske sapi, te pozove Prgomete da nastave put. 

JAVNO.ba