Prije nekih pola stoljeća je bilo normalno vidjeti jednoga Francuza i jednoga Alžirca u svađi. Ni danas ta slika nije rijetkost. Ljudi su se prepirali o pravu na posjedovanje zemlje (čitaj: države) i gospodarenje istom. Alžirci su rekli da nema nitko pravo na posjedovanje njihove zemlje osim njih, Francuzi se nisu složili iako su, baš kao njihova braća na sjeverozapadu, bili ništa drugo no robovlasnici.

Piše: Marko Čuljak

Ono što su kolonijalne sile poput Francuske i Engleske činile na područjima gdje su haračile bogatstvo, ponavlja se i danas. Samo u malo suptilnijem obliku. Pitajte Irca katolika je li njegov predak otišao u Ameriku iz nužde ili je stvarno želio vidjeti Kip slobode? Je li Alžirac otvarao javne kuće u Francuskoj u kojima je zapošljavao mlade francuskinje radi porno industrije ili poradi financiranja borbe vlastitog naroda za samostalnost? Netko je u povlaštenom položaju. Nekada je netko imao način borbe protiv povlaštenog položaja.

Ako se danas potužiš protiv povlaštenog položaja, dobiješ otkaz. Vlasnici velikih tvrtki su osigurali radnike i rade po zakonu (?!) a oni radnici koji žive od prvog do prvog, nekada do drugoga, osuđeni su na silenzio stampa. U jednom pitoresknom gradiću zapadne Hercegovine nije bilo moguće pronaći radnika koji će dignuti glas protiv svoga poslodavca. Neslužbeno, u redu. Vidi li fotoaparat, šutnja.

Sjetite se samo koliko kladionica ima na putu za posao, u susjedstvu, u gradu... Ni u jednoj nismo naišli na radnika/radnicu koja je osigurana. Koliko poreza plaćaju kladionice u Bosni i Hercegovini? Koliko ih se pridržava pravila o zabrani klađenja maloljetnicima? Uz svaku kladionicu u pravilu je smješten caffe bar. Ne! Svaka je se kladionica smjestila uz caffe bar.



Maloljetnim osobama je zabranjeno klađenje. Međutim, radnice (u velikoj većini se radi o osobama ženskog spola) nemaju nikakav način da bi uzele pravo djeci na klađenje. Ako im nećeš uplatiti listić, kažu, dovedu susjeda ili je taj susjed prisutan u kladionici pa im uplati listić. Ili me je poslao otac da mu uplatim. Kakav to otac šalje sina u kladionicu u kojoj je psovka ritual? Jer u današnjim kladionicama su i aparati za klađenje na bingo i utrke životinja koje pojedincima odnose pristojne svote novca. Još kada znamo da su i gubitci i dobitci popraćeni ispijanjem alkohola, nigdje sreći kraja. Ovo je priča iz iskustva te očevica.

Nakon pola sata igranja binga u jednoj kladionici, zaposlenica te kladionice je potrošila pola dnevnice. Nije igrala, samo je pojela ručak i popila sok. Nijedna kladionica se već godinama ne zatvara što bi bio znak da posluju u skladu sa zakonom. Zaposlenici kladionica su nemoćni. Ne bi bilo pošteno da izgube posao zbog ove priče iz pitoresknog gradića zapadne Hercegovine.

Pred objektiv je stao srednjoškolac koji kaže da dobiva redovno jer igra manje parova u ponudi a stavlja veći ulog. Ako dobije veći iznos, kaže roditeljima, kako nam je posvjedočio. Mlađe maloljetnike nismo fotografirali jer ne bi stali u objektiv fotoaparata. Vlast nismo ništa pitali jer je nejasno tko bi trebao reagirati, socijalno, federalno, ovo ili ono... bitno je da dobije domaćin ako je na tiketu upisana jedinica.

A radnice, one će i dalje pola dnevnice odvajati na obrok (ne topli ) jer treba trpjeti, a to je lakše punog želuca. Nijedna zaposlenica tvrtke koja bi najviše trebala puniti državni proračun nije osigurana, nijedan organ vlasti nije izdao niti jedno upozorenje na trenutnu situaciju, niti jedan roditelj nije potražio svoje dijete u kladionici, nijednom nisam dobio a da nisam počastio. Častio bi i kolega sa slike da je izašla šestica na bingu. Ipak, valjda je bingo zaobišao šesticu jer ju je odigrao i učenik prvoga razreda srednje... preko puta.


JAVNO.ba