Što zapravo mladi ljudi žele od politike? Većinom ništa osim besplatnog piva i kobasica na završnim predizbornim skupovima ali ima ih i ambicioznih, ovisno o smjeru i veličini ambicije.

Piše: Marko Čuljak

Mladi su najvažniji primatelji informacija iz okoline u našem društvu. No, u političkom pogledu, zaostajemo, ne za razvijenim zemljama već za zemljama gdje je razvijenija svijest o političkom djelovanju. Gle čuda, to su iste zemlje.

Na zapadu je, primjerice, normalno da političke stranke osluškuju probleme mladih i da u svoj program uvrste rješenja za te probleme. Ukoliko mlad čovjek povjeruje, stranka ima glas. Tada stranka zna da ukoliko ne ispuni obećanje, na slijedećim izborima neće imati glas. To se posebno očituje na lokalnim razinama jer nije mala stvar kada u nekom gradiću pedeset mladih zatraži nešto i to dobije od aktualne vlasti. To nešto se cijeni pa makar bila klupa u parku ili kino dvorana.

Naše svijesti su daleko od vraćanja po zaslugama. Žalosno je što se mladi ne dignu i ne kazne sve ove koji su osigurali svoju djecu a za tuđu ih ne briga. Žalosno je bilo vidjeti i jednog momka, ne znam je li član mladeži jedne stranke, kako na lijepom vremenu stoji pored štanda na kojem se potpisivala nekakva peticija. Stoji momče i ima facu koja govori: „Fuck! Ovako lijepo vrijeme, curke šetaju a ja ovu peticiju skupljam. Ajde, bar će pasti crvenka za dnevnicu. A mogli su mi dati i stoju“.

Svaka čast svim članovima mladeži svih stranaka dok god ne razmišljaju o vlastitome interesu ali se dođe do spoznaje da bez toga nema probitka. Nitko valjda nije toliko glup da petere izbore za redom za jednu te istu dnevnicu (noćnu) kida plakate drugih stranaka.

No, kada mladi ljudi odašilju neku poruku kao što je slučaj sa skupinom Mostarskih studenata bio, očekuje se da ta intelektualna budućnost obrazloži razloge te poruke a ne da se slika sa Draganom Čovićem i misli da je time sve rečeno. Da, time i jest sve rečeno, ali to sve je samo prodanost vlastitih ideala i recitiranje već napisane poruke, kao u kazalištu. Što biste učinili Vi da netko drugi govori u Vaše ime? Oprostite, to je se i dogodilo jer ste bili samo posrednici u prenošenju poruke. Zašto se ne digne glas protiv visokih školarina?

Mladi žele posao i mogućnost normalnog osnutka obitelji. Ako je HDZ BiH kao najjača stranka Hrvata u BiH omogućio mladima ostanak na vlastitim ognjištima i osnivanje obitelji koju će mladi očevi i majke moći prehraniti i školovati, ispričavam se zbog ovoga teksta. A ako je ta povlastica osigurana samo za one s istim razmišljanjem, onda je poruka o majorizaciji poslana na pogrešnu adresu.

Ukoliko je HDZ BiH, a jeste, bio i ostao najjača stranka Hrvata u BiH, i ukoliko je 90% Hrvata dalo glas toj i sestrinskoj stranci koja je ponekada sestra a ponekada polusestra, to je znak da je ta stranka uvijek radila dobro, da joj Hrvati vjeruju i da je ona Hrvatima omogućila dobar život u BiH, bar za onih 90% Hrvata.

Nas ostalih 10% smo izrodi i kriminalci koji su ovu državu opljačkali i nismo ni zaslužili dobar život. Ako je ovo istina, ako 90% Hrvata vjeruje da je Dragan Čović učinio sve za dobrobit Hrvata i kao hrvatski član predsjedništva i kao ministar financija i kao lider HDZ-a, ako 90% Hrvata drži Dragana na vlasti, svatko normalan će se složiti da on čini vlast.

Automatski postanem sretan čovjek jer će bar 90% mladih ljudi ostati ovdje i stvarati obitelji jer im je dobro. I zahvaljujući njima mi nećemo biti nacionalna manjina jednoga dana u ovoj kaljuži. Na žalost, podaci o mortalitetu među Hrvatima govore drugačije. Ili su mladi hrvatski spermatozoidi spori ili se svi ostali bolje i više ševe, ne znam. Neka mi odgovori 90% posto ljudi koji su glasali za HDZ BiH, koliko imaju unučadi i djece i, još važnije, kako ih prehranjuju i školuju što je i osnova za normalan život?

JAVNO.ba