ŠIROKI BRIJEG – Livanjski košarkaški stručnjak Ivan Velić, koji je igračku slavu stekao u Širokom Brijegu i uvelike doprinio osvajanju prvih klupskih trofeja još za postojanja Lige Herceg-Bosne, a kasnije i natjecanjima pod okriljem KS BiH, nastavio je živjeti i trenerski djelovati u gradiću na Lištici, a u posljednje vrijeme cjelokupnoj javnosti daje do znanja kako se u njegovoj osobi krije i strašan trenerski kapacitet.

Piše: Danijel Ivanković

Već godinama dakle služi, kako to „stručnjaci“ znaju reći, a novinari u celofan „upakirati“, kao vojnik kluba s Pecare, no Velić doista nešto takvo i jeste. Maksimalno vezan uz Široki, uvijek pri ruci da uskoči na trenersko kormilo kada glavni treneri dobiju otkaz ili pobjegnu glavom bez obzira kao što je nedavno učinio Danijel Jusup, koji je, čim mu se pružila prilika preuzeti kormilo Zadra, guzicom zalupio širokobriješka vrata i vinuo put Kalelarge.

E, Velić ni izbliza nije takva osoba, a ako je suditi prema posljednjim utakmicama i izvedbama njegove momčadi i trenerski je znatno ispred kojekakvih trenerskih „veličina“ kakve su stizale u Široki Brijeg iz Republike Hrvatske, no druga je stvar što to nisu vidjeli oni koji su trebali vidjeti. Međutim to je već poznat problem male sredine što se širom oči otvaraju pri provjeravanju vlastitog kadra, a škilji pri dovođenju stranaca, pa se učestalo događaju „zanimljivi“ propusti!

Ivan Velić je potvrda kako i na prostoru Bosne i Hercegovine ima kvalitetnog trenerskog kadra i kako nije sve što vrijedi s jednu ili drugu stranu granice. Ne samo u košarci, nego bilo kojem kolektivnom sportu. Odlasci pojedinih sportaša u jednu ili drugu od tih dviju susjednih zemalja neka je sasvim druga priča. I za neku drugu temu.

Na kraju krajeva donedavno je košarkaški izbornik Hrvatske bio Čapljinac Jasmin Repeša. Čitav košarkaški svijet vrlo dobro zna kakvi su treneri Boša Tanjević i Svetislav Pešić, pa i Emir Mutapčić i brojni drugi. Znaju drugi, ali mi to u BiH slabo ili nikako ne cijenimo.

Sada je, nakon Repešinog odlaska, izbornik Hrvatske postao Joke Vranković, istina Splićanin, ali koji je trenersku karijeru počeo tamo gdje igračku završio, dakle u Širokom Brijegu. Široki mu pružio priliku, Vranković to iskoristio i preko najtrofejnijeg bh sportskog kolektiva došao do mjesta izbornika. Očito još jedna potvrda da Širokobriježanima bolje ide s trenerima koje sami stvaraju, nego s onima koji ovdje dolaze kao afirmirana imena. Pa ovdje se afirmirao i do tada relativno nepoznati Jakša Vulić, Hrvoje Vlašić je trenerski „rastao“ u Hercegovini.

A što zapravo znači afirmirano ime? To bi, prevedeno narodnim rječnikom, bio netko tko će doći i uzeti lovu a nije bitno kakav će rezultat napraviti! Kada se dokazuješ, posebno u klubu kakav je u bh prilikama Široki HT Eronet, koji uvijek ima najviše ambicije, naći će ti sto mana ako si početnik, a ako si tamo neki Danijel Jusup svi će ti tepati, te predstavljati kao najboljeg ili u najlošijem slučaju kao drugog najboljeg trenera kod Hrvata.  I ako kao takav nešto ne osvojiš odmah ne valjaš?

Velić je evo već 4 utakmice izdržao na klupi kao prvi trener momčadi i to je ogroman uspjeh, međutim iako onako tih i smiren, sve je iznenadio sjajnim vođenjem momčadi u tim posljednjim utakmicama i velikim pobjedama. Dobro, protiv Bosne se svakako očekivala pobjeda jer je neosporno da su Širokobriježani trenutno dva koplja iznad „studenata“, ali je ipak trebalo moći i znati najvećeg rivala dobiti sa 28 razlike!

Protiv Crvene Zvezde i Zagreba bilo je neobjektivno očekivati ijednu pobjedu, ali su dečki s Pecare pod Velićevim vodstvom ostvarili obje pobjede u tim utakmicama. I ne samo što su dobili i Zvezdu i Zagreba nego još je začuđujuće na koji su način to učinili. Sa Zvezdom, koja puca na osvajanje Eurokupa poigrali su se kao rijetko tko. Dobili 95:80, a gosti iz Beograda na kraju bili prezadovoljni što su se vratili kući sa samo -15.

Zatim usred Zagreba nakon zaostatka na poluvremenu 33:38 odigraju 15 prvih minuta nastavka za pamćenje, naprave seriju 40:21 i rutinski privedu susret kraju, a taj isti Zagreb je i uz taj poraz još uvijek itekako u igri za Final-four NLB Lige! A Jusup, gdje li nam je Jusup i kako li mu ide sa Zadrom?

I povrh svega u tim utakmicama Velić pruža veliku priliku mlađim igračima svoje momčadi. Jednu utakmicu počinje s Naletilićem u petorci, drugu s Ramljakom, treću s Planinićem… I sve to onako mirno promatra. Rekao bi čovjek mirno, ali zasigurno u njemu sve kipti, jer takav je bio i kao igrač, takav je i danas kao trener. Ima zasigurno karizmu šampiona, no hoće li to u Širokom prepoznati i pružiti mu pravu priliku ili čekati prvi kiks pa staviti ga još jednom po strani, a dovesti nekog Jusupa, teško je odgonetnuti. U svakom slučaju Veliću želimo puno sreće u daljnjem radu jer zaslužio je to i kao čovjek i kao sportaš.


JAVNO.ba