MOSTAR – Osoba tjedna u Bosni i Hercegovini, a vjerojatno i mjeseca svakako je dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, koji je u svom prvom službenom posjetu Bosni i Hercegovini digao prašine kao malo tko prije njega.

Piše: Danijel Ivanković

Ako je istina ona narodna da se „za dobrim konjem prašina diže“ onda je jasno kao dan kako „Lijepa naša“ već godinama nije imala boljeg političara, bez obzira što je Josipović tek na početku svoga puta.

No, upravo početnim potezom učinio je za bh Hrvate i Republiku Hrvatsku puno više nego što su to uradili svi bivši premijeri i predsjednici RH na čelu s današnjom premijerkom Jadrankom Kosor. Više nego i Jadranka i Stipe i Sanader i Manolić i Mateša i Valentić i Gregurić i Račan skupa!

Josipovićevi oponenti i neprijatelji mu predbacuju što se navodno ispričao Bosni i Hercegovini za teror što ga je Hrvatska provodila nad BiH? Svima je jasno kako je hrvatska politika tog vremena jednim dijelom doprinijela zlu koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini, ali nikada i nigdje Josipović nije rekao kako je Hrvatska bila glavni krivac. Bila je jedan od sukrivaca, a kada spominjemo sukrivnju mislimo svakako na haške presude spram bh Hrvata a nikako na kolektivnu odgovornost budući nam je svima jasno tko je glavni krivac u proteklom ratu. Tko je imao ulogu agresora, a tko napadnutoga.



I hrvatski i bošnjački političari tog vremena, a da i ne spominjemo vrijeme koje je slijedilo nakon toga, napravili su čitav niz neoprostivih pogrešaka u BiH, a zar upravo dokaz toga nisu Ahmići i Križančevo Selo, dva mjesta na tako maloj udaljenosti?

Žrtve su žrtve

Žrtve su i u Ahmićima i u Križančevu Selu i svim sličnim stratištima. Žrtve su bili ljudi. No, vi koji tako bezdušno prozivate, znate li što su to ljudi? I ima li još ljudi na ovom svijetu? Ako vam je tako teško palo to što je jedan moderan proeuropski političar i krajnje civilizirana osoba odala počast nevinim žrtvama iz redova oba ova naroda to je dakle vaš problem, a nikako problem te osobe.

I Bog je rekao da je ljudski praštati i težiti pomirbi. Josipović upravo to čini. I zašto bi on tamo neku Jadranku Kosor trebao pitati što će činiti? Pa i nadbiskup Puljić je isto učinio što i predsjednik Josipović, ali gle čuda, njemu nitko ne zamjera! A ne zamjera što u tim istim medijima, koji ne podnose Josipovića, kotira kao pozitivna ličnost, pa ga žele svrstati na stranu njima omiljenih osoba, ali na vašu žalost i nadbiskup je prije svega čovjek i politika ga možda ne zanima koliko neke druge vjerske vođe, iz reda sva tri naroda u BiH.

Nadbiskup je svoju veličinu iskazao. On je vjerska veličina na prostoru bivše Jugoslavije, a Josipović politička. Dakako ukoliko se u budućnosti ne iskvare. Hrvati u BiH stoga mogu biti ponosni što imaju takvog nadbiskupa i predsjednika.

I ne mislimo da je Josipović za bh Hrvate dobar samo stoga što je odao počast žrtvama u Srednjoj Bosni, već što uistinu misli i hoće pomoći, iznaći neko novo političko rješenje kojim bi se poboljšala politička i svaka druga pozicija Hrvata u BiH, a u prilog tome ide i činjenica što je u jednom tjednu takoreći primao samo političke lidere stranaka iz reda hrvatskog naroda u BiH, a već u sljedećem tjednu ih posjetio, obišao. Došao u Križančevo Selo, u Aluminij, na otvaranje „Hrvatskog proljeća“, pa čak posjetio i Sajam gospodarstva u Mostaru iako je vrlo dobro znao kako je to postala privatna „prćija“ Dragana Čovića.



Istog onog Čovića koji se kune u neko veliko hrvatstvo, a bježi od Josipovića, odnosno trči u zagrljaj Tadiću i Dodiku. I zato treba reći – Bože hvala ti što si nam dao Josipovića, tog umjerenog komunistu proeuropskih manira, ali što smo ti Bože toliko zgriješili pa si nam dao i Čovića, tog velikog komunistu i manira zbog kojih se svi moramo stidjeti, a kada spominjemo te njegove manire ponajprije ovom prilikom mislimo na onu ruku koja miluje Borisa Tadića, na ruku koja se potpisivala ćirilicom, a sada drži predavanja i uči nas što je dobro, a što loše za nas u BiH!

Čovićeva "prćija"

Nećemo reći da su najveći, ali sigurno je kako su Dragan Čović i njegova politika ponajveći neprijatelji bh Hrvata. Ne mislimo tu na HDZ BiH kao stranku. Bože sačuvaj. Svi smo mi na ovaj ili onaj način vezani za HDZ i u toj stranci i dan danas ima kvalitetnih ljudi poput mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića, načelnika općine Vitez Vlade Alilovića, ministra Dragana Vrankića, zatim širokobriješkog načelnika Mire Kraljevića i još nekih drugih, ali znate i za onu da riba smrdi od glave, a ovdje je Čović glava…

HDZ BiH je kao i Sajam gospodarstva u Mostaru postao osobna „prćija“ Dragana Čovića i najbližih mu suradnika, a narodu se sve to istinski gadi i zato je jasno što Hrvati u BiH još jedino uživaju u nastupima najboljih hrvatskih sportaša, kako se čini sve više i svojih sportaša u BiH što je također dobro jer ako krenemo u analizu s povijesnog aspekta brzo ćemo dokučiti da je Bosna i Hercegovina prije svega država ovdašnjih Hrvata, a tek onda ostalih naroda, no  nije narod kriv što mu političari razvaljuju i drugome poklanjaju državu.

No, nažalost, u takvoj Bosni i Hercegovini, koja je kroz povijest bila i prkosna i nepokoriva danas imamo toliko kvarljive robe, zatrovanog materijala, odnosa koji su svakakvi, ali najmanje ljudski. I odakle i domaće varalice i strani prevaranti odnose šakom i kapom. I još nas u lice gledaju i lažu nam.

A mi? Kao da nikoga nije briga! I zato je odlična stvar što se ukazao Ivo Josipović. Ono kao dašak svjetlosti, odnosno svijetlo na kraju tunela, jer sada vidimo kako možda i nije sve tako mračno. Posebice ukoliko nam se ukaže još koji veliki vođa poput nadbiskupa Puljića i predsjednika Josipovića, iako se bojimo da će nam se i nadalje puno više ukazivati neke lažne veličine.


JAVNO.ba