MEĐUGORJE – Portret tjedna definitivno zaslužuje biti Marin Čilić, a kako je ove godine krenuo 21-godišnji dečko s tvrdog hercegovačkog kamena neće biti nikakvo iznenađenje ukoliko ga na kraju godine budemo prikazivali kao portret godine.

Piše: DANIJEL IVANKOVIĆ

Tako tih, miran, a opet šarmantan i na teniskom terenu za protivnike ubitačan. Osjetili su to njegovi protivnici ovog tjedna u Zagrebu gdje je Marin obranio titulu najboljeg, osvojio nove bodove i još više krenuo ka vrhu svjetskog teniskog poretka.

U finalnom dvoboju s Nijemcem Michaelom Berrerom bilo je možda i malo nervoze, no nije baš najlakše igrati u takvoj atmosferi pred svojom publikom. Posebice svojom iz razloga što su u dvorani velikim dijelom bili Hercegovci, Čitlučani, što je bilo pola Marinovog Međugorja. Nakon što je izgubio drugi set finalnog dvoboja u žile nam se uvukao određeni strah, međutim Marin već evo dugi niz mečeva baš u takvim situacijama pokazuje čvrstoću i moć. I igračku i ljudsku. Kad je najteže biva najbolji, a to je odlika najvećih.

Marin je veliki vjernik, pa sigurno da u takvim momentima i njegova vjera zna odigrati značajnu ulogu, jer nikada, ali uistinu nikada Marin, kojeg odavno znamo apostrofirati kao „novo međugorsko čudo“, ne klone duhom. Za Međugorje znamo ustvrditi kako je prepuno čudesa, međutim Marin više i nije nikakvo čudo. On je stvarnost. S nepunih 17 godina osvojio je juniorski Roland Garros, porazivši na tom putu, između ostalih, i Britanca Andy Murraya, u to vrijeme najboljeg svjetskog juniora.

Murray mu je nedavno uzvratio u poluzavršnici Australien Opena i za taj poraz kao i onaj na US Openu prošle godine, no kao što Čilić kaže bit će vremena i za njegove nove pobjede nad ovim istim protivnikom, ali što je jako značajno na takve pojave nikada ne gleda osvetnički, već samo iz sportskog kuta, jednim posve „zdravim“ očima.

Zadnjih godina je dosta radio sa Bobom Brettom, trenerom koji je, kao što Goran Ivanišević kaže, najzaslužniji za ovakav Čilićev uzlet. Sada radi i s Ivaniševićem, koji je jedna velika suprotnost od Marina kao igrač, jer mu je toliko puta za veliki rezultat nedostajala baš ta Marinova najpozitivnija sportska odlika – strpljenje, čvrstoća… Opet s druge strane svi znamo kakve je igračke odlike imao Goran pa uopće ne treba sumnjati kako će pregršt tih svojih vrlina znati prenijeti na Marina, a kada ovaj to dobije neće mu biti ravnoga.

Veliki su izgledi da Čilić jednog dana postane najbolji igrač ATP liste, no to će biti moguće samo ukoliko nastavi dosadašnjom putanjom, a to je da u prvom redu zadrži čvrstoću i vjeru. Vjeru u Boga, obitelj, u samoga sebe. Bob Brett je trenirao i Ivaniševića i Ančića i brojne druge velike igrače, međutim u jednom razgovoru za „Tennis Magazine“ ustvrdio je kako je samo Čilićev tenis istinska fantazija.

Prošle je godine veličanstvenim igrama u Poreču i pobjedama nad Fishom i Blakeom donio Hrvatskoj prolaz protiv Amerikanaca u Davis Cupu, dakle i na reprezentativnom polju ostvario jedan briljantan rezultat, no daleko od toga da mu je to krajnji domet s reprezentacijom. Dapače, tu itekako toliko dobroga može ponuditi. I hoće, samo neka ga zdravlje posluži, jer bez obzira što nije hrvatski porezni obveznik i što će mu možda jednog dana ukinuti mogućnost glasanja na hrvatskim izborima on tu Hrvatsku nosi u srcu možda više nego ijedan drugi hrvatski sportaš.



To najbolje znaju njegovi najbliži, oni koji ga dobro poznaju znaju da je Hrvatska uvijek bila na prvom mjestu u njegovim razmišljanjima i poimanjima o životu, sportu… Spomenute mečeve Davis Cupa s Amerikancima igrao je u hrvatskim kockastim majicama iako takvo nešto zabranjuju stroga ATP pravila, pa je morao poplaćati i određene kazne. Bio je sankcioniran, ali kako je nakon tih pobjeda rekao nikada ni najmanje neće žaliti što je sankcioniran poradi takvih „hirova“.

U karijeri je već s nepunu 21 godinu, dakle i prije ovog velikog rezultata na Australien Openu, zaradio debelo preko milijun američkih dolara i nije mu problem počastiti gospodu iz ATP-a samo da bi mogao zaigrati u kockastoj majici. Iz njegovog primjera najlakše se dolazi do potvrde jedne hercegovačke sintagme kako je svaki Hrvat dakle Hrvat, ali kao što Hercegovac voli Hrvatsku, e to se nije rodilo.


JAVNO.ba