LYON – Da nam nije nogometa i sporta teško bi smo u Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme mogli pronaći pravu osobu za portret tjedna, međutim hvala Bogu naši nogometaši pružaju sve bolje igre u svojim klubovima i s razlogom o njima sve više i više pišemo u pozitivnom kontekstu iskreno vjerujući da će u budućnosti biti još više povoda za pozitivne napise, posebice kada ti isti igrači ponovno zablistaju u reprezentativnom dresu.

Piše: Danijel Ivanković

Ovog je tjedna sve naslovnice svjetskih sportskih medija zauzeo Miralem Pjanić, dečko rođen 02. travnja 1990. godine u Zvorniku, a koji je gotovo čitav život proveo u Luxemburgu gdje je i napravio prve igračke korake i dosta trnovitom stazom se probijao u vrh.

Zaigrao je i za reprezentaciju Luxemburga do 17 godina, te u svom debiju postigao gol Španjolcima, a posebno ostao upamćen po izvedbi u utakmici s vršnjacima Belgije koja je završena rezultatom 5:5, a u kojoj je on postigao čak 4 gola!



Njegov gol na Santiago Bernabeu za prolaz njegovog Lyona preko slavnog Reala u četvrtzavršnicu Lige prvaka ne samo da je gol njegove karijere (dosadašnje), već i jedan od najvažnijih pogodaka što ga je uopće neki bh igrač postigao u nekoj tako važnoj utakmici.

Nakon što je srušio Reala rekao je kako mu se ispunio dječački san, međutim pri tome nije mislio na postignuti gol, već na spoznaju kako od malih nogu navija za veliki Real i kako mu je san bio zaigrati na Santiago Bernabeu. Novinari i nisu njegove riječi najbolje interpretirali, jer kao što sutradan bh novinarima reče gol i dobra igra u ovoj utakmici došli su samo kao šlag na tortu uspjeha karijere.

Miralem priznaje kako nakon postignutog gola nije znao kuda trči, kamo bi htio otići… Također, dan nakon utakmice ističe kako gol poklanja svim građanima Bosne i Hercegovine, a to je zbilja gesta za svaku pohvalu, pokazatelj kako tako mlado biće mudro zbori, razmišlja i svekolikoj javnosti dokazuje svoje domoljublje čime mnogima može poslužiti kao uzoran primjer.

U tekućem prvenstvu višestrukom francuskom prvaku i ne ide nešto posebno ove sezone, iako su i nadalje u konkurenciji 5-6 klubova iz gornjeg dijela ljestvice Le Championata koji jurišaju na titulu, no zato su u četvrtzavršnici Lige prvaka i kao što Pjanić kaže sasvim mu je svejedno koga će sada izvući, jer ako su mogli izbaciti velikog Reala mogu i sve ostale!



Odigrao je svih 8 utakmica svog kluba ove sezone u Ligi prvaka, te postigao 5 golova i zabilježio 3 asistencije. Učinak za igrača na njegovoj poziciji vrijedan svakog respekta. A golovi – ljepši od ljepšeg.

Poslije utakmice smo čuli i zanimljiv vic na račun Miralema Pjanića, a govori kako je naš reprezentativac proveo burnu noć s ljepoticom, pa joj sljedeće jutro govori: „Imaš sise kao Pamela Anderson, guzu kao Jennifer Lopez, tijelo kao Sharon Stone, al' pušiš ko' Real“!

Vic sadrži par neprimjerenih riječi, međutim zaslužila ga je gospoda u Realu zbog njihovih prepotentnih izjava, kako prije prve, tako i prije druge utakmice s „lavovima“ s Gerlanda kako će se bez problema s njima obračunati, ali koji su im eto očitali lekciju koje će se oni dugo sjećati i žaliti što je toliki novac otišao u vjetar, a otišao je pošto su račun polagali bez krčmara. Bez „krčmara“ Miralema za kojeg u budućnosti dakako mogu pronaći lijek, a to je dakako da ga dovedu u svoje redove. Drugačije nikako.



Nakon odlaska Brazilca Juninha, posljednjih desetak godina najboljeg igrača Lyona, mladi Pjanić je dobio aureolu njegovog nasljednika. U ocjeni se ni najmanje nije pogriješilo. Štoviše, nogometni stručnjaci mu proriču veću igračku budućnost nego Brazilcu nezaustavljivog šuta. Opet s razlogom – Miralem još nema ni punih 20 godina.

Pjanić je svoj debi u francuskoj ligi imao 17. kolovoza 2007. godine u dresu Metza a protiv PSG-a. Protiv Sušićevog PSG-a. Sudbina je eto htjela da Papeta i Miralema spoji u reprezentaciji njihove Bosne i Hercegovine. Koliko mu vjeruje Sušić pokazao je u svom izborničkom debiju protiv Gane na Koševu prije desetak dana kada je Pjanića stavio u udarnu postavu i namijenio ulogu glavnog kreatora, a ovaj mu vratio pogotkom s 30-tak metara za pobjedu i Papetov uspješan  izbornički debi.

Imao ga je na raspolaganju za svog mandata i bivši selektor Miroslav – Ćiro Blažević, ali ga je, sada je to jasno kao dan, premalo koristio. Minutažu je kod Ćire dobivao na kapaljku. Nije mu vjerovao kao primjerice Zvoni Bobanu ili Niki Kranjčaru koji su kod „trenera svih trenera“ sa 18-19 godina dobivali kapetansku traku u Dinamu.



Ne želimo Ćiri sada ništa zamjerati, već samo iznosimo određene činjenice, jer lako je biti general poslije bitke, a ako je netko sve najbolje mislio bh reprezentaciji i vjerovao u uspjeh te momčadi bio je upravo „Tata“ Ćiro. Više no itko drugi živio je za taj plasman na neko veliko natjecanje s Bosnom i Hercegovinom.

Ćiro nažalost svoje želje nije uspio provesti u djelo, ali duboko vjerujemo kako će Miralem i Sušić u skorijoj budućnosti uspjeti. Treba vjerovati kako se dvojici takvih nogometnih genijalaca putovi nisu tek slučajno ukrstili? Ako ipak ne Sušić doći će neki drugi izbornik, a za Miralema vjerujemo kako će na raspolaganju reprezentaciji biti barem sljedećih desetak godina.

Pjanić, Džeko, Misimović, Ibišević, Salihović, Spahić… Bosna i Hercegovina ima nogometno bogatstvo u današnje vrijeme kao malo koja reprezentacija, iako kada gledamo nabrojane igrače žalosnom se doima spoznaja kako je većina naših udarnih reprezentativaca rođena u inozemstvu ili tamo nogometno „odrasla“. Žalosno jer to ukazuje na slab rad s mladim nogometašima u Bosni i Hercegovini. Ovdje možda ima i većih talenata, nitko nas u suprotno ne može uvjeriti, ali rad, rad… Nedostaje nam kvalitetan rad.


JAVNO.ba