Odavno nisam guštao u jednoj rukometnoj utakmici kao što je bila ova finalna između Francuske i Danske na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj.

Piše: Danijel Ivanković


Rukometni stručnjaci se i slažu da unazad nekoliko godina nije odigran bolji susret, koji je inače stigao kao šlag na tortu odlično organiziranog Svjetskog prvenstva. Ipak je Skandinavcima rukomet sport broj 1. Čak je i hokej potisnut u drugi plan.

Moje simpatije su tijekom utakmice bile na strani Danske, međutim nakon još jednog onako blistavog izdanja Nikole Karabatića drago mi što na kraju ipak Nikola osvoji još jedno zlato, što ga i više nego zasluženo proglasiše za MVP i ovog prvenstva. Ipak je to igračka legenda, a legende zaslužuju veliki naklon.


I Svindal naučio hrvatsku himnu!

Prije tog rukometnog dvoboja guštao sam i u veličanstvenom, samo jednom u nizu, uspjeha obitelji Kostelić i općenito hrvatskog skijanja. Jake su katkad emocije, ali kako i ne bi bile kada vidite Ivicu i Natka zagrljene pod hrvatskom trobojnicom kako na svečanom proglašenju najboljih u francuskom Chamonixu pjevaju "Lijepu našu". Kao što komentator na HTV-u lijepo izusti "Pa ljudi moji i ovaj Aksel Lund Svindal će uz Ivicu naučiti hrvatsku himnu"!



Kao veliki ljubitelj sporta nisam dakako propustio ni nedjeljno jutarnje (po našem vremenu) finale Australian Opena. Premda imam par prijatelja koji navijaju za Andya Murraya, ne samo u ovom dvoboju nego općenito kada je riječ o tenisu, imao sam razlog da još više navijam za Novaka Đokovića. Uz Marina Čilića to mi je već godinama najdraži igrač, vjerojatno iz razloga što jedini od današnjih igrača koliko toliko slijedi trag Gorana Ivaniševića što se tiče njegove opuštenosti i "zafrkancije" na terenu i izvan terena. Opet, s druge strane, Britance nikada nisam simpatizirao kao narod, iako su mi Celtic Glasgow i Manchester United dva omiljena europska nogometna kluba, no nikada ni u jednom sportu nisam navijao za njihovu reprezentaciju.

Priznajem, uživao sam u "razvaljivanju" Murraya, iako protiv njega osobno nemam ništa (ne daj Bože), no zbog njihove učestale bahatosti i prepotentnosti kao naroda drago mi što će Britanci još čekati na prvu Grand Slam titulu poslije 1936. godine. Uh, kako je to davno bilo! Nego, prigovori meni supruga, pola u šali a pola u zbilji, da  sam jugonostalgičar?


Ja jugonostalgičar?

Pitam je: Kako, zašto? A ona će meni - pa evo danas si navijao za Đokovića, Kostelića, Natka, Karabatića, dakle sve ove sportaše iz ex Yu! Malo razmislim, pa vidi ono stvarno jesam. Ali, jesam li zbog toga "jugonostalgičar" što mi drago zbog Karabatića i Đokovića što odoše do kraja? Pa ako se to ogleda kroz nešto takvo onda jesam "jugonostalgičar" i neka sam.

A u ove zimske dane, kada je čovjek nekako više prikovan uz televiziju, evo na kraju mjeseca možemo zaključiti da je siječanj 2011. godine bio iznimno uspješan i zanimljiv kada je riječ o sportašima s prostora negdašnje države što će opet reći ako se po jutru dan poznaje ovo će biti jedna od najuspješnijih sportskih godina za ovo podneblje.

Srbija već ima tenisku Grand Slam titulu, a u kakvoj je formi Đoković pitanje je gdje mu je kraj? To što je Ivica Kostelić uradio u desetak utrka skijaškog Svjetskog kupa kroz ovih mjesec dana nešto je još nezabilježeno u povijesti ovog sporta i ako ovako nastavi ostvarit će najveću razliku između prvog i drugog na kraju sezone Svjetskog kupa. A pored njega sve su bolji i ostali hrvatski skijaši.




Džeki opraštamo što je otišao u City

Isto tako Bosna i Hercegovina je zahvaljujući Edinu Džeki dospjela stići na sve naslovnice britanskih, pa i općenito europskih medija, jer je njegov transfer iz Wolfsburga u Manchester City daleko najskuplji u 2011. godini. Edin je upravo ove nedjelje zabio i prvi gol u dresu novog kluba, pa mu možemo samo zaželjeti što više pogodaka i dobrih nastupa. Nema veze što je otišao u meni osobno omraženi City, jer će United i tako i tako biti engleski prvak, ali "dijamantu" ipak sve najbolje.

Karabatić je dakle potvrdio aureolu najboljeg rukometaša današnjice, Hrvatska osvajanjem 5. mjesta dala do znanja da je tu još uvijek vrlo blizu najboljih, a posebno me veseli i to što je za Hrvatsku na prvenstvu zaigralo čak 5 Hercegovaca - Alilović, Buntić, Marić, Musa i Šego. Da su Goluža i suradnici malo više vjerovali u Buntićeve igračke sposobnosti možda je Hrvatska i u Švedskoj mogla do medalje, a Buntić bi u tom slučaju skupio više onih satova što ih nakon svake utakmice dodjeljuju najboljem igraču nego što ih primjerice u svojoj kolekciji ima Ivo Sanader!

Premda, dakle, nije bilo nijedne reprezentacije s prostora ex Jugoslavije u toj rukometnoj završnici pored Karabatića posljednjeg dana prvenstva zaigrala su još dvojica rukometaša s ovih prostora. Dalibor Doder je svakako ponajbolji švedski igrač, a vratar Arpad Šterbik možda i najzaslužniji što su Španjolci stigli do bronce!


Ivan Ljubičić i M. Čilić igrali finale u Širokom Brijegu

Đoković je na Australian Openu izgubio samo jedan set, a izgubio ga je od Ivana Dodiga iz Međugorja u 2. Kolu. Nakon velikog finala svom protivniku "žalovito" reče: "Čuj Andy, imat ćeš novu priliku..."! Kada smo već kod tenisa evo ovom prilikom kratak osvrt i na Dvoransko prvenstvo Bosne i Hercegovine, koje je proteklih dana održano u Širokom Brijegu, jer, vjerovali ili ne, u finalu seniorskog turnira igrali su Ivan Ljubičić i M. Čilić!!! Naime, Ivan Ljubičić je član domaćeg kluba SET iz Širokog Brijega, nije u rodbinskoj vezi s onim pravim Ivanom Ljubičićem, a njegov suparnik M. Čilić je Mile Čilić, mlađi Marinov brat, koji je inače osvojio juniorsku titulu u Širokom, a eto zaigrao i u finalu seniora gdje je Ljubičić bio bolji. Velika koincidencija, no to je sport, to je život...

S rukometa i tenisa kratko ćemo u ovom siječanjskom sportskom pregledu preći na košarku, jer je obavljen ždrijeb Skupina Europskog prvenstva koje će se ove godine održati u Litvi. Naime, u istoj Skupini je "potrefilo" da budu Grčka, Hrvatska, Crna Gora, BiH i Makedonija! Rekao bi Ivo Tomić "Ljudi moji, pa jeli to moguće?" Moguće je i sreća da se prvenstvo održava podalje Balkana, jer da je negdje ovamo bliže to bi bio pravi "rusvaj".



Na Eurobasketu se sastaju Bosna i Hercegovina!

Najzanimljivija utakmica prvenstva će biti ona između BiH i Hrvatske, jer zapravo za BiH igraju mahom Bosanci, a za Hrvatsku Hercegovci. Pazite ovo - Planinić, Barać, Bagarić, Stojić, Bogdanović, Markota, pa i Marko Tomas na određen način, sve sami Hercegovci. S njima još u sastavu novi Hrvat Dontaye Draper iz Cedevite protiv Teletovića, Bajramovića, Đedovića, eventualno Hukića i ostalih Bosanaca!

Što se tiče klupske košarke tu ove sezone s izuzetkom Union Olimpije klubovi iz bivše Jugoslavije baš i ne blistaju na međunarodnoj pozornici, međutim zanimljivo je malo proanalizirati "invaziju" košarkaških stručnjaka u vodećim klubovima Starog kontinenta, jer dva vodeća kluba Grčke vode Željko Obradović (Panathinaikos) i Dušan Ivković (Olympiakos), dva vodeća kluba Turske hrvatski stručnjaci Neven Spahija (Fenerbahče) i Velimir Perasović (Efes Pilsen).

Španjolskog prvaka Caju Laboral vodi Crnogorac Duško Ivanović, ambicioznog Lietuvos Rytasa Aleksandar Trifunović, dok su u Italiji na odličnom glasu Bogan Tanjević i Sašo Filipovski (vode Lottomaticu), odnosno Čapljinac Jasmin Repeša (Benetton). Povrh svega toga trenutno najtraženiji trener Europe je Dule Vujošević! Pa ima li još igdje drugo tih košarkaških trenera? Očito nema!



Ćiro nam je ipak najveći "baksuz"!

Vaterpolo ex Jugoslavije također hara Europom da je to za "popizditi", jer kako to drugačije protumačiti s obzirom da će u četvrtzavršnici Eurolige igrati tri hrvatska kluba - Jug, Mladost i Primorje, zatim beogradski Partizan i još dva crnogorska kluba. Znači to više nije Euroliga nego "Jugoliga" s obzirom da iz ostatka Europe među osam najboljih nastupaju još samo mađarski Vasas čiji je najbolji igrač Dubrovčanin Miho Bošković, odnosno talijanski Pro Recco u čijem je sastavu više "jugosa" nego Talijana?

Zagrepčane nam "puca" i hokejaška ludnica već mjesecima, pa će i Kanađani dolaziti uskoro o tome dokumentarac snimati, u Beogradu je pak zavladala "Robomanija" nakon povratka velikog "Žutog" Prosinečkog. Ćiro Blažević nam je evo zadnjih dana se zadesio u Egiptu gdje je otišao na pripreme s olimpijskom reprezentacijom Kine.



"Eto šine koji sam ja baksuz, gdje god dođe Ćiro oni zapucaju...", bio je prvi Ćirin komentar pri javljanju iz Egipta.

Naš "faraon" je ipak živ i zdrav, a to je svakako najvažnije. Pored spomenutog Džeke i neki drugi igrači iz Hrvatske i BiH ostvariše ove zime zanimljive transfere pa tako kao Džekinog nasljednika u Wolfsburgu dovode Dubrovčanina Srđana Lakića iz Kaiserslauterna, najbolji igrač Hajduka Senijad Ibričić se skrasio u Moskvi (Lokomotiva), a Žepčak Ivan Rakitić kao veliko pojačanje iz Schalkea odlazi u Sevillu, posljednjih godina treći najveći španjolski klub.


Mihajlović nam dovodi Fiorentinu u Hercegovinu?

Ovaj osvrt ne bi valjao a da se ne dotaknemo i Zdravka Mamića koji je i ove zime doveo Dinamo na pripreme u Međugorje gdje je čak i zapjevao i poručio kako je Hercegovac, te se prisjetio kako se nekoć pjevalo u Širokom Brijegu "Oj Dinamo ko mi dirne u te, s Lištice će letiti granate"! Mamić je čak izrazio želju da sudjeluje u privatizaciji NK Širokog Brijega, te jednim dijelom postane vlasnik ovog kluba.

Možda od toga na kraju nešto i bude, no Maminjo je takav. Taj gdje dođe prilagodi se za tri minute, jer kada je u Beogradu odmah je glavni zagovarač Regionalne nogometne lige, kada dođe u Sarajevo pjeva s Halidom Bešlićem i ljubi zastavu BiH, a čim se primakne Dalmaciji pusti suzu i izusti kako mu je žao što Dinamo nema navijače kakvi su oni iz Torcide, jer bi eto njegov Dinamo s takvim navijačima bio prvak svijeta. U Hercegovini naravno opet druga "pisma", no to je Mamić, takav kakav jeste i što mu možemo?



Već na ljeto u Hercegovinu bi na pripreme mogli i brojni drugi poznati klubovi, pa je primjerice Siniša Mihajlović, nekoć zaštitni znak navijača reprezentacije tadašnje Srbije i Crne Gore, te tifoza rimskog Lazia, a sada trener Fiorentine, najavio dolazak u Međugorje i Široki Brijeg ukoliko i tada bude na klupi ovog kluba!

"Imamo 12-13 povrijeđenih igrača. Što da radim nego da ih dovedem u Međugorje da se pomole Gospi i da ih Ona ubuduće čuva" - nedavno je dao izjavu za talijanske medije ovaj proslavljeni igrač.


Hrvatska će dominirati i u skijaškim skokovima!?

Jedan naš čitatelj se ove nedjelje javi iz Banja Luke (vidi na izjava tjedna) i obrazloži kako Hrvatska za 20-tak godina može dominirati i u skijaškim skokovima ukoliko bi se recimo u "koštac" uhvatili Ivica Kostelić i Blanka Vlašić! Zanimljiv prijedlog, pa bi možda njihove roditelje Antu i Joška trebalo nekako sastaviti i pitati što o tome misle?

JAVNO.ba