POSUŠJE - Zvonko Jurišić ipak nije izdržao.Pritisak je bio prevelik i za snažnija „politička pleća“ od njegovih.Izbombardiran groznim pridjevima  u smislu izdajništva, doktor je naprosto pokleknuo.

Nakon njegovog povijesnog  „NE“ HDZ-e mafiji, doktor je svu energiju rasuo na tjeranje maglene anateme, kojom ga je obavio buljuk prijetnji, psovki, ucjena, mržnje i drugih loših fluida odašiljanih iz HDZ-ovog agitprofa.

Umijesto da odmah počne djelovati u pravcu niveliranja matematičkog izraza za Hrvate nepovoljne konstelacije odnosa unutar državnih institucija, on je dragocjene mjesece trošio perući neuprljnu savjest.

U toj bolnoj želji (i nemogućoj) da se dopadne ljudima Zvonko se raslojio i politički i karakterno zanemario je bogom-dani trenutak bljeska i sebe i HSP-a i polako se počeo zapletati u mrežu autoglorifikacije, ishitrenih ispraznih monologa, političkog egzibicionizma, nepotizma…

Maherima Lagumdžiji i Tihiću takav partner iz reda Hrvata je i ispunio njihova očekivanja, evo tu je HSP, imaju vlast koju im velikodušno udijelih, ključna ministarstva… ali te pozicije i nemaju stvarnu nego samo figurativnu težinu.

Lagumdžija je vrhunski igrač, ali…hm…ima i boljih…. Zvonko govori Castrovim sindromom retorike… bez konkretizacije smisla njegovih riječi  i eventualne poruke istih.

Gestikulacija mu je, laički  vidljivo, neurotična, uz to glas je podrhtavajuće nesiguran a nema čvrstoće u pogledu baš kao ni uvjerljivosti u cijelom svom imidžu, kao političar koji mijenja stvari. Ali što je tu je! Ima HSP Živka.

Baba Manda / JAVNO.ba