ZAVIDOVIĆI - Kako kažu "po jutru se dan pozna", ali ja svoj ne prepozna. Nedjeljnog jutra, kad' očekujem da će mi dan početi dosadno-zabavnim putem, ustvari se desi obrnuto. Šta je reć'? "I ovo je Bosna i Hercegovina".

I tako ja krenem na jutarnju kavu, slobodno mogu reći pun ljubavi i s nekim očekivanjima od dana koji slijedi. Pomislih, poslije ovog snijega i Sunce usijalo, ma živa ljepota. Napravim prvih par koraka, i nešto me pogodi, nešto mi spade na glavu. Ja nastavim dalje, kad' ono nakon par minuta ja mokar. Oluci popucali na svim zgradama u"prelijepim" Zavidovićima, a vjerujem da je stanje isto u većini gradova BiH. Osim nezdravosti zaštitnika od vode, na njima raste i zelenilo. Pa ponekad' se zapitam, gdje ja to živim?

To je problem ljudi koji imaju zadatak da se (ne) brinu. I kada nešto rade, što je naravno rijetkost, to rade prekasno. A i kada rade prekasno, to rade iz krajnosti u krajnost, naravno da samo zamažu oči glupavom narodu, pa da neki mogu reći "ah' pokrenuše se radovi od strane foteljaša". Ali kod nas nema rada do pred izbore. I pitate se što mislim pod time "iz krajnosti u krajnost"? Pa recimo, ljeti samo NAVLAŽE ulice, a zimi sklone snijeg, ili barem to (ne) pokušaju.

Čak i kada se obradujemo zrakama Sunca, opet moramo nositi kišobrane, kabanice, i nepropusne cipele. Nitko se nije zapitao da li ljudi imaju pa da sebi to priušte.  Nema veze "i ovo je Bosna i Hercegovina", prelijepa, predivna, samo malo više mokra nego što treba.

Radnici firmi štrajkuju, uposlenici i oni nezadovoljni imaju isti stav samo da bi dobili ono što traže, ali došlo je vrijeme pa i OLUCI to isto rade. Oni ŠTRAJKUJU i kažu:  "Ko vas j*be, ni ja neću raditi". Pa do koga je to sad'? Pretpostavljam da znate odgovor. Bingo!

Eldar Muhić / JAVNO.ba