ZAGREB - (Seri, seri, moj golube beli. Psi laju karavana prolazi)!

Na protuzakonite stvari; laži, uvrede, provokacije itd., nije dovoljno, preko Udruge za ljudska prava, uputiti zahtjev Državnom odvjetništvu da se poduzmu mjere. Potrebno je i na drugačije načine, uključujući i ovakav, reagirati.

Evo da ukratko čitateljima iznesemo najnovije bisere Igora Mandića, čije je pravo ime i prezime napisano u naslovu teksta. Hrvatska je projekt šovinističkih elita. Temelji su joj truli i uzalud je na njima graditi i nadograđivati. Sve dok se netko ne sjeti (sjetio se on) da bi taj projekt trebalo zaključati i srušiti... Kao što je bio promašen projekt kvislinške Endehazije, tako je promašen i projekt neoustaške Tuđmanove Hrvatske. Ja tvrdim da je jedina mogućnost ponovnog ujedinjenja jugoslavenskih naroda. Rat je završen bez pobjednika, jer u građanskom ratu pobjednika nema. U novoj zajednici sa braćom po plemenu, krvi i naciji ćemo ostvariti nacionalni identitet...

Idemo po redu, od naslova.

HRVATOMRZITELJ -  Kako neće biti hrvatomrzitelj onaj koji mrzi nas i našu Hrvatsku, koji nas negira kao Vuk Karadžić, a istovremeno veliča tvorevinu Ilije Garašanina, za nas: nenarodnu, okupatorsku i zločinačku. I ime Igor je dobio po Garašaninu.  (I) lija  (G) arašanin  (O)d    (R)aške .

„Il Hrvatstvu il Slavjanstvu “ govorio je Starčević.

Pa samo odricanje od hrvatstva znači širenje govora mržnje.  „Srbija je Hrvatska kroz povijest“  , također je govorio Starčević, pa  Mandićeva hrvatska krvna zrnca, kako ih je sam  nazvao, vjerojatno potiču odtuda. Mandićev učitelj Kangrga, od oca pravoslavca i majke katolkinje, gorštačkih crta lica, je bio, kada već spominjemo krvna zrnca, kojeg li čuda, foto dvojnik Andrije Artukovića.            

ZABRANIMO MJEŠANE BRAKOVE.  Jedan je od mnogobrojnih zagrebačkih grafita (Palmotićeva ulica u blizini 6 –og Josipovićeva stana).                                                    

TERORISTA, nije samo onaj koji baca bombe (bombaški proces), nego i onaj koji ubija perom i jezikom – verbalni terorizam – ne ubij rukom i jezikom i sl.                                                                      

SERI SERI, dakako da je nekulturna i neprihvatljiva sintagma, ali je kod nas legitimna, jer su je građani najneposrednije i demokratski izabrali, da punih 10 godina čuči u šumi Pantovčak.                   

Kriminalno korupcione, kolonijalne i materijalne nevolje o kojima s pravom piše, on na svojoj koži puno i ne osjeća. Njegova najveća nevolja je što se kao SOM mora koprcati u hrvatskoj mreži izgrizajući ju iznutra do posljednjeg atoma snage. Nas i našu kuću, vanjski neprijatelji, zbog svojih imperijalnih razloga, nikada nisu željeli i uvijek su bili protiv nje. Naši unutrašnji neprijatelji, izdajnici plaćenici i petokolonaši su uvijek, pa i danas njihova desna ruka. U toj funkciji im je i antifašista Franjo, fašista kao i Ante.

Partizanski sin Gotovina im je Francetić itd. Pa da, s druge strane su im bili isti neprijatelji i iste okupatorske ideje, rekao bi objektivni posmatrač. Ali Igore, džaba ti je sve. Antifašistički, neoustaški Tuđman nju uvede u gruntovnicu, i pred cijelim svijetom mahnu sa vlasničkim listom. Postali smo subjekt, i kakva sudbina bude drugih subjekata, takva će biti i naša. A Ti i tebi slični samo lajte. Lajanje je kako si i sam napisao slobodno.  Ali što se tiče hrvatske budućnosti, baš ovdje ćemo ubaciti narodne izreke : PSI LAJU KARAVANA PROLAZI I SERI SERI MOJ GOLUBE BIJELI.                                             

Kao što Mandić Hrvatsku vidi kao alkoholičara koji se trese u apstinencijskoj groznici, tako i mi njega vidimo kao pacijenta na psihijatrijskom odjelu sa fiks jugo idejama u glavi.  Po preporuci psihijatra, radni terapeut ga, u okviru radno okupacijskih tretmana, liječi, i sa jugo igračkama (plastičnim jugo milicijskim fićama i maricama). Priča mu i viceve. Znaš li ti Igore kako su se upoznali Ivica i Marica? Kako neznaš? Preko Jovice, koji je vozio Ivicu u marici.   

Na malom rešou doktor mu je dozvolio kuhati nekakve čajeve. Poznanici mu, za jugonostalgiju nisu preporučili oklagiju nego travariju od Paunovski Matiju.                                          

I okulista je zbog njega došao na psihijatrijski odjel da mu vadi trn iz oka. Čitao nekakav znanstveni tekst akademika Pečarića, da je četnik pošteni četnik, a jugoslaven da je pokvareni četnik, pa mu je to bilo trn u oku.           

U liječničkoj viziti, doktor ga obavještava o rezultatima laboratorijskih nalaza. Zrnca jednih nacionalizama su pod kontrolom. Uspješno se borite protov njih. Ali zrnca jugonacionalizma bujaju. Neznamo čime ih zaustaviti. S tim ćemo ići na liječnički konzilij.                                                   

Ni nalazi iz nacionalnog identiteta ti nimalo nisu dobri.  „Iz toga je uvijek imao jedinicu. On i Mustafa Cerić su, iz toga predmeta, najpoznatiji jediničari“.  Oglasi se Igorov cimer iz bolničke sobe i pomože doktoru oko ocjene zdravstvenog stanja i daljnjeg liječenja.                            

I na kraju, šteta što ga nije, u crno bijeloj tehnici, ovjekovječio Darije Petković, da ga kao DUHA PROŠLOSTI, gledamo u galeriji Karas, Praška 4 Zagreb, izloženog pored krnjavog, petokrako – brkatog harmonikaša iz Kumrovca.

Žarko Marić / JAVNO.ba