MOSTAR – Bosna i Hercegovina ulazi u još jednu predizbornu kampanju. Vampiri oštre zube, koce, čaklje, čakije… Svi su silno optimistični. Puno više nego što bi trebali biti, međutim s čelnicima HDZ-a 1990 se nitko ne može mjeriti, jer u svojim izjavama malo pomalo i Dragana Čovića i njegovih „130.000“ glasova guraju u zapećak. Ovi što su počeli obećavati to se još nije rodilo, ali s obzirom na tolike njihove promašaje u posljednjih 4-5 godina sumnjamo kako će „Ljubičica“ i kompanija kroz sva ta retorička sranja za sobom u rupu punu govana povući nešto previše istomišljenika? Iako, tko zna, ovaj narod je toliko puta bezveze upadao u govna, pa ništa čudno ako još koji put „ulete“…

Prije tih 4-5 godina kada su se počeli pojavljivati na političkoj sceni, zapravo odvajati od Čovića, odnosno kako ga posljednjih dana u svojim javnim istupima naziva vodeći HSP-ovac Zvonko Jurišić „Zločesti čiko s plakata“ narod im je vjerovao. Vjerovao jer su svi drugi bili poprilično isfucana roba, a oni, iako odmetnici iz redova HDZ-a, ipak su predstavljali stranku s novim imenom. Premda su svih tih godina jamljali s istih jasala narod im je ipak vjerovao, držao ih najbezbolnijom grančicom u tom iznimno savitljivom i lomljivom snopu.

Narod je tada u velikoj mjeri glasao za njih, doveo ih na vodeća mjesta u gradove, općine, županije, parlament… Postali su napokon netko i nešto, ali kako vrijeme prolazi narod sve više spoznaje da su oni nitko i ništa. Posebno njihova vodeća „Ljubičica“ – dr. Božo Ljubić. Čovjek koji je po struci doktor ili kako mu jednom prilikom lijepo reče Zlatko Lagumdžija „nekakav seoski liječnik iz nekog seoceta kod Širokog Brijega“, zapravo nije ni za čega, a najmanje za politike.

Promjenjiv je ko vjetrovi oko Gibraltara pošto jedan dan piški i kaki u Jurišićevu ćenifu, a već sljedećeg dana u ćenifu Dragana Čovića. Posljednjih dana, neposredno prije svih tih previranja u Vladi Županije Zapadnohercegovačke, primao je u obiteljskom domu u selu Uzarići zanimljive kadrove HDZ-a BiH. Od predsjednika Županijskog HDZ-a BiH Zdravka „Ranjen“ Bešlića pa do gospode iz mirovinskog, invalidskog… Ne treba ih sve nabrajati, jer zna Božo o kakvim i kojim tipovima je riječ!

Nekome ovo može zazvučati čudno, a zapravo je logičan slijed zbivanja. Naime, treba se sjetiti odakle je „Ljubičica“ otišla i gdje se malo pomalo vraća. Treba se sjetiti kako je HDZ 1990 pri formiranju Skupštine ZHŽ-a imao svojih 8 zastupnika, a sada ima svega 3 (a možda u međuvremenu ni toliko puno?).

Gdje se „Ljubičici“ pogubi 62,5 posto „čeljadi“? Vratili se u staro jato, kao i onaj mu prvi predsjednik Mladeži (na drugog su još svježe uspomene, kaj ne?) što se u Grudama jednom prilikom svađao sa „šušom“ Zorićem, kao što su se po Mostaru prije izvjesna vremena vratili nekolicina njih, kao što mu je onaj neki Falak u Čapljini prešao k Čovićevima samo da bi dobio stalni posao u Općini, kao što im je pobjegao Mario „Uzoriti“ Bušić, sada u Ćosićevoj Vladi ZHŽ-a ministar obrazovanja, a prije svega dvije godine na općinskim izborima u Grudama kandidat HDZ-a 1990 za načelnika Općine…

Trebamo li nastaviti niz? Ili da idemo toliko daleko pa krenemo s objavljivanjem onih koji će to uskoro učiniti – „Ljubičicu“ napustiti? Ne, nećemo ipak toliko daleko ići, jer bi ispalo da previše toga znamo, ali ne znamo. Ne možemo mi znati koliko znaju „Ljubičica“ i drugovi oko njega. Ipak je to skup učenih ljudi. Seoskih ljekara i nekakvih nastavnika koji običnog malog čovjeka odbijaju od sebe. Toliko su si uspjeli srozati ugled da danas u Općinskom vijeću Širokog Brijega nemaju nijednog vijećnika! Imali su tri, ali su ih sada dvoje u HSP-u, dok je vijećnica Ruža Sopta nešto nalik Ljubiću, pa djeluje kao neovisna vijećnica, a jedan dan piški i kaki u Jurišićevu ćenifu, drugi dan u Čovićevu…

I kakav je to predsjednik stranke kada u svojoj Općini nema nijednog svoga vijećnika? I o čemu netko takav ima pravo pričati na političkoj sceni, iznositi u javnost svoja neka očekivanja, zapažanja? Pa koga normalnoga zanimaju očekivanja takve i takvih osoba, njegova retorička preseravanja. Ne želimo reći da su lideri ostalih stranaka bolji, ali je logično postaviti pitanje ima li od „Ljubičice“ itko gori? Pitanje postavljamo na temelju prethodno iznijetih argumenata, baš kao što ćemo sljedećih dana nastojati analizirati i ostale političke stranke na ovdašnjoj sceni i progovoriti jezikom argumenata a nikako kroz nečije osobne stavove i mišljenja.

Sve ljude unutar ove stranke poistovjećivati sa stranačkim vrhom nije dobro, nije u redu, jer kao i u svakoj drugoj političkoj stranci i u „Devedesetki“ ima pozitivnih ljudi, možda čak više nego u bilo kojoj drugoj stranci, međutim to su uglavnom ljudi koji su u politiku ušli formiranjem stranke, koji nemaju iskustva i koji pored „vječno gladnih vukova“ ne mogu doći do izražaja, pa je razumljivo da se s vremenom kod istih nakuplja nezadovoljstvo nakon čega slijedi ili političko umirovljenje ili prelazak u redove neke druge stranke.

Kao pozitivu unutar HDZ-a 1990. dovoljno je apostrofirati ime Martina Raguža, kandidata Hrvatske koalicije HDZ 1990 – HSP BiH za hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH, koji je zasigurno daleko najbolja hrvatska opcija i kamo sreće da netko takav umjesto „Ljubičice“ vodi stranku, jer bi u tom slučaju „Devedesetka“ imala itekakvu perspektivu, a ovako, bojimo se, uskoro postaju pluskvamperfekt.

Martin Raguž sa timom odabranih ljudi gotovo vrhunski odrađuje aktualnu kampanju, pa „Ljubičica“ i njemu bliski suradnici postaju sve ljubomorniji, jer uviđaju da se ipak moglo napraviti znatno veći iskorak u ovih zadnjih 4-5 godina. Moglo se bez problema zavladati hrvatskom političkom scenom u BiH. Slično je poput Raguža svima do znanja dao i Petar Polić, aktualni načelnik Općine Posušje. Porazio je Jurišićeva kandidata u njegovom Posušju, stabilizirao stanje u Općini koja je svih ovih godina od Čovićevih „gilibtera“ opustošena možda više nego ijedna druga…

Moglo je, ali nije. A nije jer se, kao što već rekosmo, išlo pišati i kakiti u tuđe ćenife umjesto da puste u svojoj vodu pa da govna odu. Ovako su napravili „hokus-pokus“ tipa da su govna u ćenifi ostala, a sva normalna raja im je otišla. No, i nadalje su optimistični. Još malo reže. To još malo je još 30 dana. A onda adio, zbogom, tko zna kad i tko zna gdje…


JAVNO.ba