MOSTAR - Većina nas koji smo u Mostaru rođeni i odrasli znamo koliki je SOKO i koliki je bio njegov značaj za grad do rata. Nema obitelji da iz nje netko nije radio u SOKO-lu, a dobar dio njih i živjeli u SOKO-lovim stanovima.

Naime, SOKO je nastao ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, bavio se proizvodnjom zrakoplova i helikoptera, transmisijskih i upravljačkih sustava, termo i rashladne tehnike, te proizvodnjom metalno-montažnih konstrukcija. Sveukupno desetljećima 6000-7000 uposlenih. Tako velika proizvodnja stvarala je veliku dobit, a tako velika dobit stvorila je veliki stambeni fond, tako da je u gradu Mostaru pred početak rata bilo oko 2200 Soko-lovih stanova.

Zbog rata na ovim prostorima jedan je dio građana (poginuo, odselio, zbog neinformiranosti se nije javio na vrijeme ili nisu imali nasljednike) napustio svoje stanove, a oni su po zakonu ponovo pripali Soko-lu.

Po evidenciji koja se pravi u Soko-lu 1993-1994 tih stanova je oko 300. U isto vrijeme se pravila i rang lista djelatnika za dodjelu tih stanova, pa je tako npr. Zdravko Aničić bio prvi na toj listi jer je tada imao oko 30 godina staža u Soko-lu - nikada nije dobio stan. Sve ovo znamo mi radnici koji smo nastavili raditi u Soko-lu odmah 1992. godine, te imali pristup informacijama do nastanka „željezne zavjese“.

Ta zavjesa nastaje kada „Dragi vođa“ uzima sve u svoje ruke i za direktora pravne službe gdje se nalaze svi podaci o stambenom fondu dovodi goranačkog matičara Vladu Čuljka. Od tada mi radnici više nikakav pristup nemamo ni listi ni stanovima, ali vidimo tko dobiva, useljava se i prodaje Soko-love stanove. Po novim kriterijima najviše bodova nosi prezime ČULJAK (ZDRAVKO, VALERIJA, VLADO) te s tim prezimenom nitko nije ostao bez stana. Puno bodova  donose i prezimena Ćubela, Ćorić ili ime Delfina, a ako nemate ovo prezime ili ime dobro je da ste s njima u rodu ili kumstvu.

Uglavnom Soko-love stanove i danas dijeli ovaj direktor pravne službe koji je u međuvremenu postao novinar,  sada direktor nezaposlenim novinarima i ostalim.

O tome tko je dobio i kome je prodano ovih oko 300 Soko-lovih stanova nitko ne vodi evidenciju, pisane tragove ili bilo kakve dokaze ne možemo predočiti jer se sve nalazi u ovoj pravnoj službi pokrivenoj stručnim kadrovima „Dragog vođe“.

U više navrata smo slali pozive raznim inspekcijama, bivšoj Vladi HNŽ-a, sadašnjoj Vladi FBiH, financijskoj policiji i mnogim drugim organima, svi samo daju prazna obećanja, a stanovi se i dalje prodaju i netko za to uzima veliki novac. Eto, nakon više desetljeća rada u ovom poduzeću ostalo nam je jedino da na ovaj način obratimo se medijima, iako znamo da i od toga neće biti ništa.

NAŽALOST I ZA OVAJ KRIMINAL U SOKOLU NIKADA NITKO NEĆE ODGOVARATI.

Dugogodišnji radnici SOKO-la, inače podstanari

JAVNO.ba