GRUDE - Naša politička scena je puna stvari koje zbunjuju čovjeka ako samo malo bolje razmisli o svemu.

Piše: Marko Čuljak

Mi živimo u državi tri naroda i dva entiteta a o tome je već Frano Vukoja u svojim legendarnim herc – iskricama nadugo i naširoko pisao no, koliko god on iz tjedna u tjedan pisao, nikad mu ne nedostaje materijala jer smo valjda takva država. Kakva? Pitanje je SADa, haha.

Ali, pade mi na pamet i obećajem da ću nositi šljem ubuduće ako ga nađem, mi smo stvarno najjača svjetska država. Prvi svibanj u nedjelju a mi ne radimo ni u utorak. Znaju u Federaciji da valja uštediti pa dva dana nema toplih i putnih troškova. No, to je samo jedan banalan primjer. Mene muči nešto više.

Hrvati općenito su poznati kao vješti moreplovci, matematičari, električari, pisci, pjesnici, sportaši, lopovi, jebači, izletnici u maglu, ratni zločinci, lopovi, lažovi, glupani, lopovi, mazluni i lopovi. Mene stvarno treba objesiti jer tako protiv svoje nacije. Ali, recite mi jesam li u krivu i, važnije, demantirajte s dokazima.

Sjećam se gostovanja Gorana Bare u emisiji Nedjeljom u 2 u kojoj je taj ovisnik o kojemu mnogi misle najlošije rekao najveću istinu. Mi, Hrvati, ne volimo svoju zemlju. Da je volimo, ne bismo je opljačkali. Voljeti zemlju ne znači staviti ruku na srce kada se intonira himna. S drugu stranu grane, mi Hrvati u BiH smo još jadniji. Prvo, nismo dobili što smo htjeli. Drugo, nikada nećemo dobiti što želimo, zaslužili to ili ne. I treće, opet najjadnije, i ono što imamo smo opljačkali i to je par njih raspodijelilo između sebe a male mrvice bacili svojim poltronima koji im se naguze svako dvije ili četiri godine.

Nema na svijetu nigdje primjera da najviše glasova dobiju deklarirani lopovi kao kod nas. Strah? Ma nema šanse da me je strah reći da je to jedan običan bandit koji je zaslužio doživotnu robiju. Tko? Ma mi neki dan u selu birali čiji je grah najbolji pa najviše glasova dobio čovo kojemu je nadimak Bandit. A robiju je zaslužio jer od njegova graha su svi dobili hemeroide. Čovječe, iz godine u godinu, od izbora do izbora, on uvijek dobije najviše glasova a njegov grah uvijek najslaniji i najpapreniji da kad jednom odeš srat, e brale sereš ga pošteno izbacujući hladan znoj veličine tog graha.

Te političke stvari su tako zbunjujuće da nije ni čudo što su samo u ovoj i susjednim državama nacionalisti, zapravo desničari. Gdje god okreneš, nacionalisti su ljevičari i stvarno bih molio da ako netko ima primjer i zna za desne nacionaliste u svijetu, neka napiše.

U Kolumbiji, FARC su nacionalisti i marksisti da ne mogu više lijevo. U Baskiji, ETA je ljevičarska skupina. IRA u Irskoj je ljevičarska skupina pa ne čudi na Celticovim utakmicama vidjeti Chea na zastavama Škotske ali obojenih u zeleno umjesto plavo. U Sj. Irskoj su čak i Unionisti lijevo. Samo mi Hrvati smo desno i nacionalno. O Bošnjacima i Srbima neću jer uistinu ne želim nikakve polemike a svakako sam ljubitelj teze da smo mi sebi dovoljno jada dali i ne treba nam nikakav alibi.

Gledaj sad. Mene mati učila pjevati hrvtske pjesmice, govorila mi o banovima i kraljevima, Tomislavovu Duvnu, biskupima i kardinalima, domobranima i njenim nestalim stričevima ustašama koje su eto, narodni osloboditelji na Križnom putu oslobodili od života. Pa sam naučio čitati i odmah se dohvatio Starčevića i Kvaternika pa sam postao HSP do groba.

I ja, deklarirani hrvatski umjereni nacionalist i desničar, u isto vrijeme podupirem bilo kakvu socijalnu borbu za prava radnika, a poglavito onih u zdravstvu i školstvu te se zalažem za besplatno zdravstvo i školstvo kao što je slučaj, mislim, na Kubi. Ma kakva Švedska socijala. Ja i Lav Trocki smo ti socijalisti. Znači, u isto vrijeme i ljevičar i desničar, i socijalist i nacionalist. E, ako ovoga ima igdje osim na Balkanu, častim janjetom i kištrom hladne pive.

To ti je ona bolest zbunjoloza o kojoj sam davno pisao. I sada će opet netko reći, je poludio matere ti. Ma nisam nego sam zbunjen. I kakva nas čeka budućnost zbog svega navedenoga? Rat do istrbljenja kojeg će povesti kriminalci da bi izbjegli robiju ili ćemo se mi mali trgnuti jednom i zaustaviti prodaju dostojanstva čovjeka koje košta koliko jedna mirovina, lažna invalidnina ili posao u državnoj firmi.

Jad i čemer. Kao što Bono Vox jednom napisa, a pjesma se zove God Part II i nalazi se na albumu Rattle and Hum: „The rich stay healthy the sick stay poor“. On je onda u refrenu otjevao kako ipak „belive in love“ ali zajebi tu priču. Vjerovat ću i ja u ljubav kada puna želuca odem platiti režije i kada mi za tablete ne bude trebala pozajmica. I nemojte se ljutiti, ali ne serite da neću raditi, nisam budala.

Nego, Markane moj, pogriješi ti partiju. Neka, Bogu dragom i Starčeviću i Kvaterniku hvala. Bolje zbog istine umrijeti siromašan ili s metkom u utrobi, nego imati četrnaest apartmana  i dva hotela na moru, vikendicu na svakom kontinentu a svake nedjelje među prvima na Svetoj misi primati svetu pričest, tijelo i krv našega Gospodina. Čuj, Sanaderova se supruga nešto kao buni. Ma mrš, đubrad lopovska, zbog vas je nezaposlenih ovoliko a branitelji u pizdi strininoj!!! Bilo koje vjere i nacije, glad je svugdje ista.





JAVNO.ba