Završio je advent i prošao Božić.U Rimokatoličkoj crkvi advent ili došašće počinje četiri tjedna prije Božića. Ono predstavlja razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme priprave za blagdan Božića a ujedno je i početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, njima počinje 1. rujna).

Od osmog stoljeća  advent počinje na blagdan sv. Martina a prije je bilo drukčije… Danas (u zadnjih skoro tisuću godina) imamo dva adventa i dva Božića. Nezamislivo ja da jedna žena Blažena Djevica Marija dva puta rađa Isusa i to; jednom 25. prosinca (za katolike) i jednom 7. januara (za pravoslavce). Evo kršćani su uspjeli i boga podijeliti…

Dobra priprava za advent omogućuje pojedincu  da osjeti Božić. Božić nastaje onog trenutka kada uđemo u Marijino srce i po duhu svetom Isus se u nama rađa. Tamo možemo samo ako smo čisti. Stoga je advent veoma bitan jer bez njega ni Božića nema. Nije slučajno da se Isus rađa u štalici, bez svijetlosti, topline… on se rađa u našemu grijehu, grijehu mladosti (savjesti), i nas  tim rođenjem otkupljuje.Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu! Jer On vas  ljubi…

Bijah nedavno u Bosni, onoj umornoj, tužnoj, sumornoj. Na granama inje, teška magla i one sive komunističke fasade a u zraku se čuje miris jeftinog ćumura  što ga raja koristi za grijanje. Kao da sam jučer otišo. Ništa se nije promijenilo ali ništa nije kao prije. Osjetim podijeljenost triju konstutativnih bosanskih naroda, svi mostovi suradnje su popucali… Kojeg li apsurda da je upravo UNESCO kao spomenike svjetske baštine u BiH  upravo izabrao dva mosta i to;Stari most u Mostaru i drugi Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Da mogu govoriti rekli bi puno toga.

Čak je i književnik, po majci i ocu  i genetici Hrvat, Ivo Andrić napisao… “Od svega što čovjek …podiže i gradi, ništa nije…bolje i vrjednije od mostova. Oni su …svačiji i prema svakomu jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničemu što je tajno zlo.

Gle ludila! Zemlja mostova a toliko zatvorena za ljudske mostove? U entitetu, narodu, političkim strankama,… ovaj zastoj još više otežava obnavljanje unutarnjih veza i nastavak izgradnje  mosta koji će te narode odvesti u Europu. Koga okriviti za ovakve odnose? SAD, EU? Može li razdijeljena Europa pokazati put Bosni? EU želi u Bosni vidjeti istinski napredak, ako ništa zbog toga što ne želi rat u svom dvorištu.

Europske diplomate često ovaj prostor oslovljavaju kao „balkansku slagalicu“ (balkan puzzle)  koja često u povijesti ovisi o svjetskim kretanjima kao što su; Berlinski kongres, I svjetski rat, II svjetski rat, pad komunizma … i moram priznati da ti Europljani ovo teško shvaćaju. Da okrivimo Dayton? Ali što od toga imamo! A visoki predstavnik? Pa kako ću ga okriviti kad je katolik  i govori mojim jezikom… A Srbiju i Hrvatsku okriviti? Komu odgovara dizanje tenzija?Malom čovjeku sigurno ne.

Stagnaciju koja prožima političke strukture zemlje bosanskohercegovački građani mogli bi obrazložiti multipolarnošću unutar regije. Iako se Bosna i Hercegovina mora  prilagoditi geopolitičkom sadržaju zapadnog Balkana  i uzeti ga u obzir, smatram da zemlja  može krenuti naprijed  samo ako svoju budućnost uzme u vlastite ruke i ne bude zbroj nacionalnih interesa svojih susjeda.

Pitanje po prirodi stvari treba postaviti onima koji nisu zanemarili taktiku i ne igraju za raju nego za sebe. Imaju li  imalo želje da ovom napaćenom, hrvatskom, srpskom, bošnjačkom narodu naprave male mostiće ljudskog dostojanstva?

Pavao iz Tarza / JAVNO.ba