MOSTAR - Kakav stampedo. Kako su samo "rođeni" bježali kad su ih "naćerali" hrabri Ultrasi. Kažu u ovoj navijačkoj Skupini kako su to bili pojedinačni ispadi, a nikako organizirana hajka na Veležovce! Samo nešto puno bi tih pojedinaca. Isto ko' nedavno u Banjoj Luci kada su "dernečili" domaći Lešinari. Ko' neke godine Horde zla nakon što njihovo Sarajevo nije moglo na Koševu do pobjede protiv mrskog i omraženog Širokog Brijega.

Ima ih koji sve to "politološki" (uglavnom su to naši "intelektualci") objašnjavaju pa kažu da su to "nacionalni" ili čak "nacionalistički", a možda i "klero-fašistički" ispadi. A može biti, ali što onda prije par godina bi banjalučkim Lešinarima kad su pohrlili prema igračima Slavije iz Istočnog Sarajeva?


Ima toga kod nas koliko hoćete. I sve je to isti šljam. Devedeset posto publike na nogometnim terenima u Bosni i Hercegovini je najobičniji šljam, ali ujedno i ogledalo cijele države. Normalan čovjek je odavno prestao voditi djecu na ovdašnje stadione. Stadioni su oličenje države. Država? Čuj država! Ovo vam država?


Možda da se vratimo u Herceg-Bosnu? Tamo neće biti "nacionalnih", "nacionalističkih" i sličnih ispada navijačkih skupina (čitaj huligana). Nije ih nikada bilo kada su igrali Široki i Posušje, Brotnjo i Zrinjski, Ljubuški i Grude... Ma jok, ma kakvi. Ni kod Bošnjaka, ni kod Srba u njihovim ligama. Tada su nam tekli med i mlijeko. Tada su nam političari bili pošteni. A ni narod nije bio kurva. Niti gladan kruva. Problema je bilo i bit će u svakoj državi i u svakom društvu koje nije normalno, a ovdje se o tome i radi, jer je malo normalnoga ostalo i kakvo god mi državno uređenje imali ono neće biti normalno zato što mi nismo normalni.


Mi ne živimo po onoj da "život bez problema nije život, ali problem je u tome što problema nema". Kod nas ne može da ih ne bude, jer mi ih stvaramo brzinom svijetlosti i tamo gdje ih ne treba biti, a nogometni teren je nažalost odavno poligon za sve ono najlošije što izbija na površinu iz naše mladosti. Ovdje nema nikoga tko bi šakom lupio o stol, nema čelične ruke, a nema iz razloga što su svi međusobno povezani, "isprepleteni" kroz nekakve rodijačke veze, kumstva, ženidbe i udaje...


I onda ne može biti konkretnih odluka, zaključaka, presuda... Bakir će zaštiti Zijada zato što je Zijo odrađivao poslove za njegovu familiju, Jozo će stati uz Dragana, jer mu je Dragan ono valjao za "ono", Zvonko mora gurati Matu da bi vratio uslugu za..., Jerko će postaviti Sanju zato što su mu Sanjini pomogli dok je bio nitko i ništa i tako do unedogled.


Koliko smo jadni govori i spoznaja o sankcijama samim klubovima kada njihovi navijači naprave opisane i slične ispade, jer za isto djelo neki prođu blaže, neki rigoroznije (najočitiji primjer slučaj Zrinjskog i Borca - ista novčana kazna, ali Zrinjskom 5, a Borcu 3 domaće utakmice igranja bez publike), pa široke narodne mase imaju danima nakon toga materijala za razglabanje tko ga tu kome i na koji način suče!


To dođe nalik onome da je seks poput snijega, jer nikada ne znate koliko ćete centimetara dobiti i koliko će sve to trajati? Zrinjski je evo dobio 5 centimetara, a Borac tri centimetra. Uglavnom, naguženi su i jedni i drugi. Sami su se i naguzili i primili.


Tako nam malo pomalo ovdašnji nogomet postaje kao WC, jer jedno nepisano pravilo kaže kada ulazite u WC nemojte ništa raditi navrat, nanos i na svoju ruku. Ali koji će klub svojim simpatizerima i navijačima izvjesiti transparent s jednim takvim natpisom: "Nemojte ništa raditi navrat, nanos i na svoju ruku", a svaki od njih misli da je najinteligentniji, te da mu nikakav Einstein nije ravan!


Pogotovo oni koji dolaze na utakmice više iz ljubavi prema cugi ili travurini nego iz ljubavi spram "bubamare". Svaki, a poglavito mladi čovjek, ima nešto u čemu je bolji od bilo koga, a obično to biva čitanje svoga rukopisa! Ako je tako, a ono on još pod utjecajem nekog od tih opijata e onda nema spasa ni njemu ni bh nogometu.


Dakle, greška je u kompletnom sustavu. Ovdje ne može jedna ili par odluka Nogometnog saveza ili možda Ministarstva sporta, kako neki vole trubiti, promijeniti iz temelja cjelokupnu sliku glede svih ovih pošasti. Tu treba toliko blokova poslagati da bi poprimilo izgled jedne normalne kuće, odnosno da sutra ne bi strahovali hoće li nam s bagerom doći Ljubo Ćesić - Rojs ili kakav drugi bagerist i srušiti kuću zbog bespravne gradnje. Bojim se čak kazati da se ovdje treba promijeniti jedna cijela generacija ili čak više njih da bi smo dobili neke normalne obrise, konture jedne drugačije i prihvatljivije civilizacije.


Ovdje, u ovom trenutku, ne pomaže ni nekakva "čelična" Margareth Thacher. Ovdje je problem u korijenu, a dok se tu, znači u korijenu, ne sasječe, nema nama naprijed ići. Kod nas se sintagma da "ništa ne ide silom" prevodi na način "ako ne ide silom uzmi prut ili čekić", pa oderi. Tako bi u Banjoj Luci nakon primljenog gola, tako bi u Mostaru, tako je bilo i u Sarajevu...


Koja je sljedeća destinacija u BiH gdje će se nešto takvo dogoditi?


Danijel Ivanković / JAVNO.ba