BANJA LUKA - „Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima sviju ptica…“ Salomon. Biblija.

I primi ga Franjo! Nikad se nisam snalazila sa titularnim prefiksima koje u hijerarhiji crkvene vlasti krase crkvene velikodostojnike ali se vidjelo da ga je Komarica primio na uzorit, preuzvišen način. Makar je i izbjegao Dodikov treći cjelov.

Dan Republike Srpske. Dvadeset godina. Srpska morbidno-stravična epika se nastavlja. Načertanije opet izmizgavaju iz zone sumraka-Sanu-a. Tog istog dana, naš drugi uzoriti, preuzvišeni je „blagovao“  s reisom Cerićem… u  Sarajevu, Vinko nije glup.

Nerijetko se pitam, može li Dodik, opet, kao Karadžić, nedavno, pokrenuti, bradate, krvoločne demone, šešeljevce, arkanovce, orlušine bele, crne… a ne! Ne može! Zašto? Do sada i druga strana ima oružje, neće četnik u ravnopravnu borbu. Nikad i nije. Gluvo bilo, pustimo to. Babu muči to što ga Franjo primi..to što mu ga Dodig stavi.

Tješi me jedino to što mu ga nije stavio jebipop Kačevenda. Kačevenda je ipak za dječake… od dvanest godina. Republika Srpska je genocidna paradržava nastala na neviđenom masakru Srba nad ostalim narodima. Ubojstva, silovanja, protijerivanje, sakaćenje, mučenje, pljačka, palež, rušenje..su „radnje“ koje su radili Srbi da bi stvorili Republiku Srpsku. I to je istina, crna istina.

Preuzvišeni, uzoriti Franjo Komarica nama katolicima mora biti izvor svijetlosti, pročišćenja, istine. Neopterećen potrebom za skrivanjem niti primoran da se šulja u sjenkama ili zapetljava u suludu grotesku primanja đavolskog znamenja, Komarica je u trenu uništio svoju reputaciju i postao jedan od „uzvanika“ na „proslavi“. Emir Nemanja, Dragan Čović…Franjo Komarica.

Orden je poistovjetio njegov uzoriti, preuzvišeni identitet, proći bodljikavim uskim putem te se zahvaliti na ordenu. Krvavom ordenu. Pa sve da je  „ordenisanjem“ nužno štitio mapu interesa katoličke crkve u RS-u  Franjo je morao izdržati, mišljenje, osjećaje o Republici Srpskoj  morao se na pozornici rasplakati poput sjevernokorejaca. A i onda plačnim glasom zavapiti: “…Gdje su moji vjernici…stotine tisuća..gdje su Bošnjaci..ostali…zašto..zašto ste ih pobili, mučili..protjerali…što to danas vi slavite!!!

Možda je istina da je nagrada za patnički život u iskrenosti i posvećenosti istini nije proporcijonalna Franjinim zahtjevima prema sebi i Bogu. Je li istina o Republici Srpskoj  postala kronično nepodnošljiv i beskonačan teret kojeg ne mogu više podnijeti ni preuzvišene, uzorite, ljudske veličine?

Zato ga je Franjo ponizno primio, okrvavljen orden republike, zlom stvorene.

Baba Manda / JAVNO.ba