MOSTAR - Posljednjih mjesec dana mi, priznajem, i ne bijaše ugodno. Lekciju iz sociologije, dobrog ukusa i još koječega mi, primjerice, u nastavcima održi sarajevska odvjetnica hrvatsko-srpsko-bošnjačkih kriminalaca. Dali joj odgovoriti? Ma, što bi rekao uvaženi sarajevski intelektualac, taman posla.

Piše: dr. Slavo Kukić

Posebno me se, međutim, dojmiše akcije „eksperata“ mostarskog „zaštitnika“ hrvatskih interesa. Zašto? Jer, u pokušaju da me smire posegnuše za oprobanom krilaticom – natovari ti njemu da se on okane tebe. K'o biva, prišit ćemo mi njemu etiketu lopovluka pa nek' se čovjek malo zabavi sobom. I bilo bi, što jes'-jes', tako da se ne oglasi SIPA. I izjasni se kako će me, što se imputiranih mi lopovluka od strane „eksperata“ tiče, ostaviti na miru. Trebat će, vele, jači dokazi da bi se ova institucija bavila mojom malenkošću.

Budući mi se „posrećilo“, nekorektno bi zaboraviti bilo na obvezu koju prema čitateljskoj publici preuzeh prije skoro dva mjeseca. A obećao sam da ću se detaljnije pozabaviti analizom kriminala koji je, svih prethodnih godina, činjen u ime hrvatstva. I u kojem su glavni akteri mostarski lider HDZ-a i njegovi pajdaši.

Za pravosudne institucije naše zemlje bi, primjerice, prioritet morao biti slučaj koji je u tužiteljstvu BiH zaprimljen kao Soko Pteron. A koji, nažalost, otvoren nije ni do danas. Daleko od toga da se za nezakonite radnje u vezi s ovim slučajem i do sada nije znalo. Dapače. O njima je prije četiri-pet godina, ako se dobro sjećam, pisao i jedan mostarski tjednik. Nije, međutim, bilo spremnosti da se slučaj i procesuira.

O čemu se, dakle, radi? Prije više od sedam godina nadležne su službe sačinile izvještaj o nezakonitostima počinjenim u četverokutu Soko d.d. - Slobodna zona Hercegovina – Konstruktor Mostar – Soko Pteron. Nažalost, taj se izvještaj do danas kiseli po ladicama Tužiteljstva BiH. I ne samo kiseli. Ako su mi informacije točne, zaposleni u ovoj instituciji o tom izvještaju, i predmetu Soko Pteron, nemaju pojma – niti gdje se nalazi, niti tko je njime zadužen. A to, onda, tjera na sumnju da se netko u državnom tužiteljstvu specijalno pobrinuo da se ovoj krađi zametne trag ne bi li tako došlo i do zastare koja bi njezino rasvjetljavanje adaktirala za sva vremena.

Radi se, ponavljam, o krađi. Po srijedi je, još konkretnije, kriminalni deal u koji je umreženo pola Čovićeva Sokolova tima – uključujući i njega osobno. O kakvom se dealu radi? Priča je toliko zamršena da ju je teško ispričati u jednoj ovakvoj analizi. Ali, o stilu dovoljno svjedoči i najpovršniji prelet preko njezina sadržaja. Da bi, dakle, nagradio svoju tajnicu iz vremena dok je stolovao na mjestu ministra financija i dopredsjednika federalne vlade prvi čovjek HDZ-a je dio Sokolova plijena odlučio izručiti i njezinu suprugu.

Kako? Tako što je sretni muž registrirao firmu Soko Pteron koja je, onda, s tvrtkom majkom, Sokolom d.d., ušla u poslovni odnos. Od Sokola je, naime, u maloj privatizaciji, kupljen restoran, ali i preuzete određene obveze. Pteron se, primjerice, obvezao zadržati radnike, uložiti određeni kapital u rekonstrukciju restorana, tvrtki majki određeni iznos novca mimo tih obveza i uplatiti itd.

Da bi se, međutim, preuzete obveze zaobišle, morao je netko i pomoći. A pomoglo ih je više. Učinili su to prvo Čovićev pomoćnik u Sokolu i prvi čovjek Slobodne zone Hercegovina. Ovaj potonji je, da stvar bude još farsičnija, bio današnji zamjenik glavnog federalnog revizora, dakle trenutno jedan od najisturenijih u zaštiti države od nezakonitih devrova, ali i jedan od najvjernijih Čovićevih suboraca u „oslobađanju“ Hrvata od komunističkih privrednih giganata tijekom privatizacije državne imovine.

Za što je „zaslužan“ ovaj menedžerski par? Tvrtki Soko d.d. je, pojednostavljeno, učinio štetu od preko stotinjak tisuća maraka jer su firmi tajničina muža, po osnovu ugovora o prodaji restorana dva puta, nezakonito dakako, priznali ulaganja u isti. Jednom su tih stotinjak i kusur tisuća maraka Pteronu odbili od ugovorene cijene restorana na račun obveza koje je ova firma preuzela u rekonstrukciji istog. I tu su crkavicu, bože moj, na račun Pterona i refundirali.

Drugo priznanje ulaganja Pterona državne su službe identificirale kada je menedžerski par postupio protivno ugovoru o najmu cjelokupnog ožičenog prostora tvrtke Soko d.d. Slobodnoj zoni. Pteron je, naime, imao obvezu isti, iznos od stotinjak i kusur tisuća maraka Slobodnoj zoni uplatiti na ime najamnine. Ali, te ga je obveze oslobodio tada prvi Čovićev pomoćnik Sokola iako na to, budući je upravljanje svim objektima prenijeto na Slobodnu zonu, nije imao pravo. Za nepostojanje, međutim, takvog prava znao je i menedžer Slobodne zone, veliki revizor. No, nije reagirao. A morao je. Zašto je šutio? I za interes koga?

Tajničinu mužu odoljeti nije mogao ni njegov vlastiti rođak iz firme Konstruktor. I on mu je u džep turnuo poneku desetinu tisuća. Kako? Fingiranim računima. Pteron je, tobože, od Konstruktora naručio poslove na saniranju krovne konstrukcije kupljenog restorana. A ovaj je, opet, kako i dolikuje, za iste, iako ih nikada nije izvršio, „uredno“ ispostavio račun. No, to nije i najgore. Gore od toga je ono što je učinjeno kasnije.

U Pteronu su, naime, temeljem ispostavljenog fingiranog računa, istu novčanu masu skinuli s vlastitoga računa i tobože Konstruktoru izvršeni posao platili preko blagajne. Kako? Jednostavno – jer su falsificirali potpis rođaka, direktora Konstruktora i lovu preuzeli osobno. Tako, naime, po informacijama koje imam, stoji u zagubljenom izvještaju u državnom tužiteljstvu. Ali, ni to nije sve. Ne samo da su jarani lovu strpali u vlastite džepove, nego su za taj iznos umanjili i zaduženja Pterona u njegovoj obvezi ulaganja prema ugovoru o kupovini restorana Sokola.

Obvezu pomoći tajničinu mužu, u konačnici, izbjeći nije želio ni mozak ukupne operacije – lider HDZ-a osobno. Čisto da se zna da je i on sam pripomogao. A sve to, dakako, moguće ne bi bilo bez suradnje također jednog od najvjernijih mu iz družine – novog direktora Slobodne zone, onog koji na to mjesto dolazi nakon velikoga revizora. U čemu je njihov „doprinos“ čitavom slučaju?

Priča je slična prvoj, onoj koju je izvezao veliki revizor. Ukratko, lider HDZ-a, tada direktor Sokola d.d., ugovorom oslobađa Soko Pteron obveze plaćanja najamnine za korištenje iznajmljenog prostora u visini od skoro dvjestotinjak tisuća, u markama dakako. Sve to, doduše, ne bi bilo sporno da pravo upravljanja svim objektima unutar kruga SOKO d.d., kako već naglasih, nije prethodno ugovorom preneseno na Slobodnu zonu.

To je Čović, kao i njegov prethodnik, također znao. I znao je da takav ugovor nije mogao potpisati. A da taj ugovor ne može imati nikakav učinak znao je i njegov sokolski jaran na mjestu glavnog menedžera Slobodne zone. I imao je, da bi zaštitio interese vlastite tvrtke, obvezu realizaciju istog onemogućiti. Ali, to se nije dogodilo.

Zašto? Možda da bi se pomoglo tajničinu mužu. A možda, zašto ne, i da bi se dio love stavio u vlastiti džep. Tko zna! Sve to tek treba vidjeti. Hoće li? Sam Bog zna. Jer, oni koji bi čitavu priču trebali istjerati na čistaci, Tužiteljstvo BiH, prave se naivnima. Nemaju pojma o kakvom se predmetu radi. Nema ga nigdje. Ili ga je, što je bliže istini, netko od njih ciljano zabucao u nekom od podrumskih prostorija ove državne institucije.

JAVNO.ba