MOSTAR – Događaj koji je obilježio protekli tjedan najbolje je u svojoj posljednjoj kolumni oslikala Baba Manda kroz naslov iste koji glasi „Primi nam ga i Franjo“. Da se razumijemo, biskup je primio orden. Velikosrpski, Dodikov, genocidni. Objašnjavao je kasnije ili bolje rečeno „izvlačio“ se Franjo riječima kako je ljudski praštati. Da, nije sporno kako treba praštati, odnosno sa svima u miru i skladu živjeti, ali dopuštati agresoru da te i u miru konstantno šamara, e to nije nikako u redu. To je biskupe grijeh.

Za Dragana Čovića ništa čudno što prima takve šamare u svoje osobno i u ime čitave „stožerne“ stranke, međutim od Vas biskupe to nikako nismo očekivali, bez obzira što si nas i ranije znao negativno iznenaditi. To što Čović priznaje Republiku Srpsku nešto je najnormalnije, jer on je jedan od onih „ubačenih“ masonskih „igrača“ u hrvatske redove i čovjek preko toga opet nekako pređe, međutim kada se isti u ulozi gosta večeri pojavi na Plavoj noći GNK Dinamo usred Širokog Brijega sa brojnim drugim Veležovcima, a kada ni na vidiku nema istinskih Dinamovaca iz Širokog i Zapadne Hercegovine na spomenutoj svečanosti to je autogol ravan ovom biskupa Komarice.

Dinamo je inače na svoje hercegovačke pripreme stigao u petak 13., pa je i to očito nešto govorilo, jer nakon blamaže na Plavoj noći u širokobriješkom hotelu Park „modri“ razočaraše i u prvoj pripremnoj utakmici odigravši na čitlučkim Barama tek 1:1 s našim Brotnjom. Dobro, znamo da je to samo prijateljska, ali igra i ostvareni rezultat su ipak ispod časti i ugleda jednog takvog „svenarodnog“ kluba kakvim se Mamići i drugi zadrti Dinamovci znaju predstavljati. Pa nije to onaj Brotnjo iz vremena kada im pod vodstvom Ive Ištuka nije bilo ravnog u Bosni i Hercegovini. Ovaj Brotnjo je samo klub iz trećeg jakosnog ranga bh nogometa.

Ljepša strana sporta ovih dana u zemljama bivše Jugoslavije svakako je rukomet. Srbija je velikom pobjedom nad Poljskom krenula na prvenstvu kojeg je i sama organizator, dok je Hrvatska zabilježila ništa manji trijumf nad neugodnim Islanđanima. Zabilježila ga je na krilima ljubuškog dvojca Alilović – Buntić. Zaigrao je i Ivano Balić. Hvala Bogu da je tako, jer u najavi prvenstva stizale su pesimistične najave kako će Balić zbog ozljede propustiti ovo natjecanje, a to bi bilo slično tome kao da je protekli Domovinski rat propustio general Ante Gotovina kojeg hrvatski prevaranti izručiše u Haag zbog toga što je u svom dvorištu samo „čistio tuđi smrad“.

Na rukometnom polju je uspješna bila i Bosna i Hercegovina, jer je preko Grčke izborila baraž za Svjetsko prvenstvo. Da li je vrijeme da i naša selekcija ode korak dalje od tog baraža, odnosno zaigra na jednom velikom natjecanju, zasigurno se mnogi simpatizeri ove reprezentacije pitaju, a ovisit će to uvelike i o ždrijebu, odnosno suparniku kojeg izvuku Markovićevi izabranici. U svakom slučaju, želimo im puno sreće u nastavku natjecanja.

Događaj iz svijeta koji je zgrozio običnog malog čovjeka definitivno je američko pišanje po mrtvim Afganistancima. I kad netko za nešto kaže – američka kultura? Kultura malog čovjeka. Malog, sićušnog i zaostalog. Mentalno. Još pobliže – retardiranog.

Iz Republike Srpske pored proslave 20 obljetnice te genocidne tvorevine još javiše kako je spriječen atentat na Milorada Dodika. Vehabije, Zemunci, ustaše, ovi, oni, sad i njihovi domaći izdajnici ga htjedoše likvidirati. Možeš mislit! Bože nas sačuvaj i takve političke strategije.

Puno ozbiljnije prijetnje je primio gazda Dnevnog avaza Fahro Radončić od Bakira Izetbegovića. Jedino Čoviću nitko ne prijeti. I bolje da je tako, jer kad bi mu kirurg Ljubić skočio zavrat budući nikom neda da mu kreće „dragog vođu“ bilo bi svašta. Pogotovo nakon što mu je Draganče sredio još jedan intervju na dvije stranice u svojoj veseloj svesci.

Kada spominjemo lokalne HDZ-ovce dotaknut ćemo se kratko i onih preko granice. Oni spašavaju što se još spasiti može. Imaju puno kandidata za novog stranačkog vođu (šteta što se i tamo ne može kandidirati Dragi vođa), ali kako vrijeme odmiče postaju sve manje zanimljivi. U modi je Milanka Opačić. „Ćusta ko glumica, samo u krivoj stranci“, zbori jedan moj susjed kojem još nisu rekli da su Franjo, Slobo i Alija pod zemljom.

A kad smo kod glume i filma red je zapitati se zašto Bosanci toliko žale veliki neuspjeh filma „U zemlji meda i krvi“ megapopularne Angeline Jolie? Taman ko' oni bi profitirali time da ona dobi onog Zlatnog globusa. Ma dobit će ona svog „globusa“ od Brada. Pitta naravno. Pogotovo kad se Pitt malo napije!

U Mrkonjić Gradu imaju načelnicu. Pojma nemam kako se zove, a neda mi se ni guglati, međutim upratih neki dan kako tuži novog ministra obrane Republike Hrvatske za ratni zločin u svom gradu, pardon selendri. I nitko da se oglasi od hrvatskih političkih stranaka i udruga po tom pitanju. Mislim na one stranke i udruge iz RH, jer od ovih iz BiH to i ne treba očekivati budući su se jedni „prislonili“ Sarajevu, a drugi Banja Luci, odnosno Beogradu.

I gorivo nam je opet poskupilo. Ma koga jebe. Bar je pamet pojeftinila. Pamet i prostitutke. Na Vogošći, pa i samom Sarajevu za 20-30 maraka stat i gledat. Povest, odvest i „ćalabrknut“. Nisam ženo probo, nego pričaju stariji drugovi i kolege.





Danijel Ivanković / JAVNO.ba