SARAJEVO – Nedođija - Eto, široke narodne mase, kako one prejedene, site, polusite, polugladne a najveći broj onih gladnih kruha (a Boga mi i hljeba), najzad dočekaše najradosniju vijest za sve naše narode i narodnosti. Poglavito za izrode i lažove.

Nakon punih (više se točno niti ne zna koliko točno mjeseci), najzad smo dobili prvo grlo stada koje će nas razveseljavati u iduće, srećom, manje od tri godine.

Na čelu ekipe koja neodoljivo podsjeća na glavne junake kultnog stripa Alan Ford, bit će Vjekoslav Bevanda. Slučajnost ili ne, Bevanda je živa reinkarnacija Jeremije iz pomenutog stripa. Stručnjak od formata, čija je najveća i presudna "rola" bila prijeratna karijera u tvrtci najveće ptice grabljivice u Hrvata Dragana Čovića. Jasno, radi se o mostarskom Sokolu. Bevanda je najeklatantniji primjer kako od vrhunskog vina, kad u njega dolijete malo vode, napravite-ništa! U narodu zvanu-prčivodu!

Ministar vanjskih poslova (i unutardržavnog milicijsko-represivnog bezvlašća), biti će Zlatko Lagumdžija od milja zvani "Slučajni prolaznik". Prije par dana ta socijal-demo(n)kratska kreatura se drznula Sulejmanu Tihiću spočitavati njegovu prijeratnu komunističku prošlost!?

On, dakle Zlatko Minerdžija, koji je krajem 80-ih godina išao na profesorsko usavršavanje u KPJ-e omraženu Ameriku, sada komunističke hipoteke lijepi Tihiću, koji je u srpskim kazamatima proveo više od devet mjeseci dok se on u isto vrijeme igrao rata po sarajevskim podrumima?

On koji je zajedno sa Alijom Izetbegovićem i njegovom kćeri bio par sati "zarobljen" u transporteru UN u sarajevskoj zračnoj luci i to kasnije masno, debelo i bezobrazno naplatio privatizirajući (naravno uz Alijin blagoslov), sve poslovne prostore i nekretnine koje su prije rata bile u vlasništvu KPBiH?

On koji u dogovoru sa dojučerašnjim "smrtnim" neprijateljima Dodikom i Čovićem, pod svaku cijenu želi "smaknuti" Dragana Lukača, a samo iz razloga jer će Lukač biti najzaslužniji što će tzv. političke elite (u stvari obični radnici u bordelima), kad tad završiti iza rešetaka.

On koji se kleo u prof. Slavu Kukića kao u Boga (u kojega inače ne vjeruje jer njegov Bog je novac), da bi istog tog Kukića ponizio kako to ne bi učinili ni Aleksandar Ranković, Jovo Kapičić i ostali "demokrati.

On koji se sa Dodikom i Čovićem "utalio" u prodaji viška električne energije Srbima koji su bili izravni financijeri režima Slobodana Miloševića. Njega..., u stvari "to" je izlišno i komentirati. Općinski izbori koji slijede će mu dokazati da je narod shvatio da je njegovo pakiranje magle u razne "gramaže", doista pluskvamperfekt ove država, poglavito Federacije BiH.

Ministar prometa i komunikacija trebao bi (a to je već Amin) postati Damir Hadžić. "Stručnjak" rođen 1976. godine bio je "vrijedan i iskren drug, koji drži datu riječ". Sa nepunih 24 godine života, 1999. godine diplomirao je "Žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu!"

Proslavio se svojim novinarskim uradcima u raznim, vrlo čitanim tiskovinama koje su se čitale "ko halva". Najpoznatiji uradci su mu kolumne: "Zlatko-heroj ulice!", "Lezi ljebe da te jedem!", "Živio drug Tito još, barem 88 godina!", "Drug Zlatko gleda sve nas!" i ostala znanstveno-fantastična izmišljena naravoučenja.

Nije naodmet pripomenuti kako je "partijski" osviješten postao čim je napunio 18 godina, da je postao najmlađi načelnik u BiH, nakon što ga je stranka "Zlatko Partija-omladina erekcija" ustoličila za načelnika sarajevske općine Novi Grad. Ako se ne varamo, tada se naš Daaaaamir izjasnio kao Hrvat ili kao "neopredijeljen", što je već poznata matrica ove po poštenju čuvene stranke.

Željko Komšić je samo nastavio niz Hrvata kojega Hrvati kojima to nije profesija već obiteljsko naslijeđe i ponos, niti na jednim izborima nisu jebali za suhu šljivu. Doduše, ni on njih. Bitna je Partija.

Ministar pravde ostaje naš Hercegovac Bariša Čolak. Osoba bezuvjetno odana Draganu Čoviću, što samo po sebi i nije sporno. Ma što mi i bilo tko mislili o Čolaku, on u iste "diple dipli" punih 20 i kusur godina. Jedino što od njega definitivno (ne)očekujemo da se zauzme za donošenje Zakona o lustraciji. Iz jednostavnog razloga jer je prijeratnih godina bio "sudija Opštinskog suda u Lištici".

I najiskrenije mu želimo, da osim što je u životopisu naveo da njemački jezik govori pasivno (?!), malo češće i žešće govori hrvatski jezik, te se, unatoč stranačkim instrukcijama bori za prava Hrvata koje je upravo njegova stranka pretvorila u "Kunta Kinte" narod u BiH.

Ministar obrane bi trebao postati Muhamed Ibrahimović. Protiv čovjeka nemamo ništa osobno, dapače, ma kakav bio drago nam je da će na toj poziciji naslijediti sandžaklijskog "BH Patriotu" i skorašnjeg optuženika za ratne zločine nad Hrvatima i Srbima u Središnjoj Bosni Selmu Cikotića.

No, par detalja ipak upada u oči kad je u pitanju naobrazba gospodina Ibrahimovića. Naime, gospodin je završio Gazi Husrev-begovu medresu 1980. godine u Sarajevu a nakon toga je 1986. godine diplomirao orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Prištini, i to kao najbolji student u generaciji. Gospodinu želimo svako dobro, no, ipak smo mišljenja da bi umjesto sandžaklije Cikotića, puno bolje obnašao dužnost Mustafe ef. Cerića. U svakom slučaju mu želimo sreću u poslu koji ga očekuje i nadamo se da je svjestan da "ulijeće" u osinje gnijezdo.

Ministar sigurnosti ostaje Sadik Ahmetović. Doista nema razloga biti nekorektan u komentarima spram tog čovjeka. Barem iz našeg kuta gledišta. Muslimani o njemu zasigurno puno više znaju, a "plus" gospodina Ahmetovića je taj da su mu ne tako davno, pokušaj silovanja i nekakvih sličnih nebuloza pokušali pakirati četnici umotani u celofan, predvođeni Milo(k)radom Dodikom i njegovim jatacima iz FBiH predvođenima nadaleko poznatim "Šćepom".

Zlonamjerni ljudi mu zamjeraju jer je, nakon završene Srednje medicinske škole u Zvorniku, diplomirao na Defektološkom fakultetu u Tuzli 2000. godine a na istome je i magistrirao 2009.godine. Obzirom da u novom sazivu VM BiH ima itekako osoba kojima Ahmetović i sa medicinske strane nasušno potreban, on je po našem izboru najstručniji ministar u VM BiH.

Podsjećamo, defektolozi otkrivaju, educiraju i osposobljavaju za život osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju i osobe sa poremećajem u ponašanju. A takvih novih ministara je, što oči vide, velika većina.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice bi trebao biti Damir Ljubić. Hrvatima iz BiH jako poznat po svojoj "čestitosti, stručnosti i sposobnosti", što je dokazao u više navrata. Odskočne daske Damiru su njegov rođak Božo Ljubić i ujak fra Ivan Ševo, inače proslavljen kao dioničar Hercegovačke banke sa tuđim (vojnim) "parama". O poslovima "fra" Ivana ćemo u jednoj od idućih skandaloznih priča, koje će običnom puku barem malo otvoriti oči.

Životopis ovog "čarobnjaka" za fiktivne poticaje, bivšeg direktora Žitoprometa Mostar kojega je ostavio doslovce na koljenima jer su njegovi tadašnji stranački šefovi bacili oko na milijune vrijedne nekretine i zemljišta u samom centru Mostara, normalnog čovjeka ostavljaju bez daha sa jednom i jedinom dilemom: Kako naš pošteni Damir ne guli dugogodišnju zatvorsku kaznu?

O njegovim "humanim" djelima u razdoblju 1993-1995. godine kada je bio činovničić u Uredu za prognane i izbjegle HR-HB, smo već pisali a na temelju svjedočanstava tada njemu nadređene osobe, gospodina Darinka Tadića. Kako bilo, od ovog "humaniste" možemo očekivati da u iduće tri godine potroši novce za obnovu kuća koje neće biti obnovljene, obnovu sakralnih objekata u RS-u koji su davno obnovljeni i slične "časne" bravure. Na papiru će biti utrošen svaki pfening, a ljudi o kojima će se "skrbiti" ovaj rodijak i sestrić, se nemaju čemu nadati. Dapače.

O Srbima koji će participirati u budućem sazivu VM BiH niti ne želimo trošiti riječi. Jedno je sigurno, među njima će vrlo brzo doći do trzavica i "klanja", jer ma kakve bajke Zlatko Lagumdžija obećavao Miloradu Dodiku, vrlo brzo će doći vrijeme kad će ta "tikva" pući i špice se rasuti po "ledini". Bez obzira koliko trojac Lagumdžija-Čović-Dodik nastoji napraviti savez da još koju godinu ostanu na slobodi.

Satovi neće stati, vrijeme ide svojom brzinom i tijekom. Koliko-toliko zdrave snage, u trenutno autokratsko-nacionalnim torovima, polako ali sigurno preuzimaju sve tri stranke i iz "sjene" svoje dojučerašnje idole šalju u političku ropotarnicu. Ali i u prugasta odijela-na malo duže vrijeme!

A što se tiče stranaka Platforme u koje se Lagumdžija donedavno zaklinjao, barem ove koje se zovu hrvatske i one "multivitaminske", moraju shvatiti da u igri oko VM BiH mogu poslužiti samo i isključivo kao "Teta Violeta", sa naglaskom na polne i analne "uljne" maramice.

Istraživački tim portala JAVNO.ba