MOSTAR - Već više od dvadest godina naše komunjare opterećene su kompleksom antifašizma.Taj im je kompleks danas prerastao u tešku paranoju koja im zastire,zdravorazumsko prosuđivanje povijesnih događaja. To se možda najbolje vidi iz izjava mladog SDP-ova predsjednika Komšića koji se još nije oslobodio antifašizma - pa dolazi do pogubnoga ekstremističkog zagovaranja „antifašističke“ negacije Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Budući da su tu državu održavali žandarskim i vojnim terorom velikosrpska promidžba leži i u hrvatskom mentalitetu - Tko vjeruje u Boga vjeruje i ljudima - naivnom poštenju i osjećaju za pravicu. Vuk Stefanović Karadžić svojedobno je Srbima govorio: Idite među Hrvate, jer Hrvati ne znaju ni krasti ni lagati. Vi lažite i kradite i uspjet ćete u svojim nakanama!

Narod bez Države je ko govno na kiši. To jako dobro zna biskup Komarica kad je već primio veledar „SIMURG“.

Jugoslavija je puna dva desetljeća bila poprište nacionalnih i vjerskih i socijalnih sukoba. Ta neprirodna i nepravedna država zato i jeste propala i sam Milošević kao posljednji ostvaritelj poruka „Načertanije“ priznao je to rekavši da „Srbi ne umeju da rade, al zato umeju da se biju“.

Pri tome je on mislio na pljačkanje i podjarmljivanje drugih naroda. No, nakon „Bljeska“, “Oluje“ i „Maestrala dobro se vidjelo da oni „ne umeju ni da se biju“ sa sebi ravnima, nego su hrabri – okrutni samo s nejačim i slabijim, oboružanijima od njih. Naime, dok su srpski političari dijelili odličja, Hrvati koji su bili zavrbovani i koje je dobro platila Crna Ruka za njihovo izdajničko djelovanje, a nisu ni razmišljali ni smatrali da progonima nesrpskih naroda ostvaruju Veliku Srbiju, oni su u svome sljepilu zaboravili da su samo obavljali posao engleske, ruske i francuske imperijalističke politike.

Ocrtavajući bit te neokomunističke politike, moramo se upitati tko je uistinu i kakvu politiku zastupa drug Čović?

On se najprije deklariao kao ateist dok je radio u Sokolu i po tome se oštro razlikuje od svoga druga Ljubića, koji samo priznaje da postoji Bog, a biti ateistom znači borbeno sotonističko suprotstavljanje Bogu.

Dosljedno tomu potpomugnut je sve više sa Zlajom, boje se i jedan i drugi da ne bi nestali s javne scene i stoga se moraju hitno udružiti da bi pokušali, u parlamentu  izglasati staru komunističku ikonografiju: diviziranje Tita, povratak njegove štafete „Od Triglava do Đevđelije“, crvene petokrake s trorogim kapama, obraćanje s „drugovi i drugarice“ itd. Njima je, naime, nepoznato da je i sam Marx naglasio kako svako novo doba nastupa s „herojskom manirom“, ali isto tako nakon izvjesnog vremena završava s FARSOM. Uh, umalo ne rekoh FABUS-om, a ovi svi njihovi posvršavaše te FABUS-e!

Kao posljednji izdanak komunizma tako su završili SSSR i SFRJ, koji sada ovi drugovi žele ponovno uskrsnuti, a, što je srećom nemoguće.

Kad se ovaj „trinitet“ druga Čovića pomnije analizira, očito je da je njegova odlučna retorika „drugovi i drugarice“ idemo u pobijedu!!! samo krik onih koji neimenovano odlaze u povijesnu ropotarnicu. To je fenomen „svemoćne nemoći“, koja se pojavno očituje kao svemoćna a (samo pusta želja) „triniteta,“ jer bivstveno postaju nemoćni (uskoro će Vam biti jako dobro jasno o čemu Zvonko piše).

Na svaki dulji rok oni gube svoju bitku jer koriste nebuloznu fantazmagorijsku ideologiju komunista kao ovozemaljski bogovi. Oni zato sa svojom politikom na duži rok uvijek gube, odlučujuće bitke. Načertanije i njezini glasnogovornici toliko su zaludili srpski narod u Bosni i Hercegovini da i velik dio Srba vjeruje u to poslanje rušenja i ništenja svega što se zove Republika Srpska.

Psijatar Jovan Rašković zato je imao pravo kad je rekao da su „Srbi lud narod“. Pod tim je on mislio na fenomen tzv.svetog ludila u kojemu se stvaraju velika povijesna carstva. Zna li pak biskup Komarica da je u Domovinskom ratu od 1991-95. Godine  srušeno preko 500 katoličkih crkvi? Porušeno je isto toliko džamija, poklano oko pola milijuna Hrvata i Muslimana (zna se valjda više tko je bio agresor, a tko žrtva, tko je ubijao napadajući nedužnog, a tko ubijao braneći se!).

Na kraju možemo samo naglasiti da „Načertanija“rastrežnjuje, osvješćuje, motivira na borbu protiv zla, opominje, savjetuje i nadasve traži stalnu budnost i gotovost da svim silama suzbijemo svaki srpski prodor preko Drine.

I zato moramo biti još oprezniji dok god imamo svog Dragog vođu. On nam je zapravo najveća opasnost. On i drugi naši njemu slični.

Zvonko Palavra / JAVNO.ba