TRAVNIK - Išla je Baba u Gimnaziju. I maturirala. Na Andrićevoj „Travničkoj kronici“. Bome sam ga dobro „prožvakala“. Tog velikog nobelovca i njegova dijela.

A interesirao je on mene i poslije, pa sve do danas. Čiji je Ivo Andrić? Kojoj nacionalnosti pripada? Pripadao. Čijoj književnosti? Kome je bio skloniji?

Srpsko-hrvatsko-bošnjački intelektualni MEDiokriteti, posljednjih godina „kopaju“ po njemu kao po odavno napuštenom rudniku zlata u kojem je ostao još jedan veliki grumen. Pa okrugli stolovi, pa debate, kolumnističke bitke, simpozijumi, bolesno-mentalne bitke u blesavim pokušajima analize Andrićeva lika i djela s ciljem da i jedno i drugo svrsta pod nečiji barjak jer narod koji ima književnog nobelovca je... e he, he!

To nije mala stvar. Ipak, radi se o čovjeku koji je napravio točnu, povijesnu psihoanalizu kolektivnog mentalnog sklopa ovih naroda i vrlo vješto je pretočio u književni oblik.

Vjerujte mi, dok ovo pišem kraj mene su „Ćuprija“..., „Travnička“..., „Anika“, „Avlija“..., ali ne pada mi na pamet iz njih vaditi ijedan od svih kompleksno-psihosomatskih patoloških likova. Andrić nema „zdravi normalni“ lik u svojim djelima.

On piše o Bosni povijesno. Kronološki šeta likove i majstorski skriptualno im dodaje svu moguću simptomatologiju svih jadnih duševnih stanja u kojima čovjek uopće može biti.

Nije li to bila jedna ogromna šansa za napraviti nobelovsko književno djelo a pri tome, samo, radnju smijestiti u najveću ludnicu zvana Bosna i Hercegovina?

Tu priliku je Andrić iskoristio. Nevjerojatno luda zemlja s ludim ljudima i još luđim događajima! Ta psihodelična konotacija Andrićeve naracije nije se gubila niti u dokumentarističkom djelu romana i pripovijetki. Danas, nešto slično, adaptirano za filmsku industriju s manje ili više uspjeha rade filmaši pa eto oskara Danisu Tanoviću a ako joj netko složi bolji scenarij za film o bilo čemu i bilo kome u Bosni i Hercegovini dobit će ga i Angelina Jolie.

Andrića doista ne treba demistificirati jer njegov život i djela nisu misterij. Uzeo mudar čovjek olovku, zapamtio i na papir stavio. Lude u ludnici. Kao što se može sada, još i bolje. Ali Andrić bijaše prvi. Slava je njegova.

Dakle, Andrićev književni uzlet među zvijezde jeste spretna i sretna sinteza vještine pripovijedanja, te likova i zemlje o kojima je pripovijedao. Čak ni njegova osvjedočena uštogljenost, strogost, nedostatak potrebne književne boemštine..., pa i lepršavosti duha, nisu oskrnavili vrijednost „Travničke kronike“, „Ćuprije“..., jer tu prazninu u njemu pokrila je medicina, raznolikost patoloških oblika svijesti likova koji su defilirali kroz njegova djela.

Njegove priče nisu pokrivale velike povijesne likove a niti događaje. Ta činjenica čini posebno uporište u odluci Akademije. Dakle, ambiciozni pisci svih zemalja...ujedinite se...pravac BiH! Ovdje se blesa.

A čiji je Ivo?

Jeli naš?

Možda!

A možda je Ćorkanov!

Baba Manda / JAVNO.ba