MOSTAR - Mostar grad ću pamtiti po nekoliko stvari koje čovjek ne može, ne smije, ne želi i nema potrebe zatopiti i zatomiti u sebi. Pamtit ću ga zbog prijatelja koje sam stekao, prvo i osnovno, dok sam studirao. Njima se rijetko vraćam i rijetko dođem do File na jedno hladno pivo i to mi je greška.

Piše: Marko Čuljak

Zahvalit ću Mostaru zbog nekih meni osobno dragih pjesama koje sam napisao dok sam kao student, u neka doba noći, „sa balkona slušao vrištanje vjetra i pjesmu kiše“, pitavši se gdje su sada meni neki dragi ljudi. Je li sestra sama kao i ja, iako tisuću kilometara udaljenija od kolijevke pa se to zna, je li pokojnik našao mir kojega ja još nisam te je li se starom svidjelo što sam konačno položio statistiku?

Mostar ću pamtiti i zbog nekih utakmica. Nisam nikada navijao ni za Velež ni za Zrinjski. Velež je planina iznad Mostara, prekrasna planina, Zrinjski su velikani kojima se treba dičiti svaki normalan Hrvat, za sebe sam baš smatrao upravo to. Nogometni klubovi su tema za sebe o kojoj osobno, kao netko iz Gruda, imam manje prava govoriti i to je to.

A kada igraju Velež i Zrinjski, navijam za Zrinjski iako me nema na istoku pod Bijelim brijegom, ali i danas mi je drago kao Dinamovcu, zbog onog poraza 9-2 na deveti veljače, trsiti se među starim veležovcima i čekati da kažu što su kada Velež, jedan od boljih klubova pokojne države, igra danas.

Reprezentacija Hrvatske i njene utakmice su nešto sasvim posebno i taj osjećaj, u Mostaru sa još milijun, meni se činilo tada, kockastih, ne može mi ukrasti ni oteti ni oni što su kolonizirali pola svijeta, neka su nas dobili 4-2 na Europskom prvenstvu i izbacili nas u utakmici u kojoj je Rooney pokazao kakav je igrač, igračina. Tu ljetnu večer 2004. sam po prvi puta bio i ponosan i jako tužan u isto vrijeme.

No, zanimljivo, Mostar pamtim i po CD shopu Nirvana koji je imao sjedište na Aveniji, pored Hoolywooda. Gledam u zbirku CD-a koje imam. Odvojeni su originali od kopija. Neke su kopije spržene s interneta pa prebačene na CD, u što ni danas nisam stručan, neki su originali kupljeni u Frankfurtu, majnu mu njegovu, a neki su pak kupljeni u Nizozemskoj jer me i tamo vodio put a zvala me rodbina, od doma potjerana. I tu se spržim.

Sve albume koje su kupovali sestra ili rodijak, svi koje sam osobno kupio ili tražio pa dobio, svi su sa zapada originali. A iz Mostara imam samo kopije. I to kakve. Meni nije bilo važno kupiti sve hitove nekog banda, bilo mi je važno kupiti album pa makar na njemu bila jedna jedina pjesma koja mi se sviđa. I takve sam kupovao u Nirvani ili dolje kod Hemingwaya, kako se ono zove, u prizemlju dolje.

Napravim si kavu neki dan, upalim igricu na kompjutoru koju mi je instalirao netijak i pustim glazbu. Uzeo sam dvadeset CD-ova a na svakom je jedna ili dvije pjesme zbog kojih su kupljeni. Neke sam albume zavolio u cjelosti jer su sve pjesme dobre a na nekima ne znam ni dan danas kako se koja pjesma zove ni koliko ih ima. Samo jednu pjesmu navijem, pustim da odsvira i pritisnem stop. Izvadim CD te ga pospremim do slijedeće prigode.

A sada slijedi razočarenje za sve koji su ovaj dosadni tekst čitali, čak do sada i mislili da nema veze s politikom.

Naime, Dragane, ima u Mostaru više CD shopova, bar ih je bilo kada smo se ono borili za diplomu. U jednom od njih, neću ga imenovati, kupio sam jedan CD meni vrlo drage grupe i veoma dobar album. Večer prije te povijesne kupovine sam učio za vrlo važan ispit i pio piće od hmelja za hrabrost.

Ispit sam imao u 11 h ujutro a dva sata prije je CD kupljen. Kada mi je najviše trebalo, kada sam mislio iskapiti zadnju i krenuti prema ulici Matice Hrvatske b.b., to Vam je blizu Kosače, gdje je većina fakulteta, stavio sam taj CD s namjerom da navijem pjesmu pod rednim brojem sedam.

Ona mi je tada značila kao ganga Andrijici Šimiću, Hercegovina A.B. Šimiću, Poljud Torcidašu i Liga prvaka Dinamovcu. Kadli ono, ja stavim CD, nisam ni stigao prebaciti do sedme pjesme a ono piše: no disc! U trenu sam mislio iskidati taj CD kao staru kantu no, shvatio sam da je zapravo on mene iskidao. Pojma nemate koliko sam zahvalan na tome i zato danas slušam samo originale.

Kopije? Na ovom tržištu cvjeta piratstvo. Osobno, klonim ga se u visokom luku jer, iako je do originala veoma teško doći, kopija će ti dati samo trenutno raspoloženje prije nego ti uništi CD player ili 'liniju' s koje očekuješ samo lijepu melodiju a dobiješ ćorak, baš zbog kopije, kao da je pržena u Yugotonu koji je se uvijek dičio samo originalima.

JAVNO.ba