ZAGREB - Dok nam komunistički mentalitet sustavno urušava naciju, a ratni profiteri neumoljivo gmižu po bastionima vlasti, lustracija dođe tek kao molitva vjernika.

Ljigave spodobe što se hrane tuđim znojem, ravnaju narod po svojim prilikama kroz zakone što ih donese ova vlast. Zvono s mirisom soli unovčenog profita zla, ugasit će žeđ za pravdom tek s istinom kad dođu riječi do čovjeka. A, malo je ovdje ljudi, premalo ih je tu; da bi glas pravednika u pustinju dobio snagu koja lebdi nad vodama.

Kancelarija im je maćeha jer su majku prodali, a novac hostija kojom se rugaju sirotinji. Oni ne znaju što je svetost, jer nemaju svetost; ni domovinu, niti ljubav; oni su ništa i sve, jer imaju vlast, ili ovlast nad onima koji su krvarili za ovu zemlju.

Ne znam kojim prokletstvom se hrane, niti znam što ih dijeli od nas; gledam im lica dok usnama serviraju laži, dok ubijaju istinu daveći je kopiranim rečenicama s nekog portala. Prazna im je savjest jer su očišćeni od općeg dobra, a duša mrtva jer u njoj nema niti riječi, niti slova ...

Lustracija smeta većini, a najviše oligarhiji na vlasti. Tuđman nije mogao sebe maknuti pa je onda smislio pomirbu, kao partizani hrvatski antifašizam.

Da crkva hoće lustraciju trebala se davno odreći HDZ-a i na početku krenuti s novim vinom u novim mješinama.

Komunisti su sad jači nego ikad jer su se dobro utvrdili u svoje bunkere rađene za vrijeme Jugoslavije. Njima je sve jedno koju i kakvu Hrvatsku imaju - bitno je da crvena mafija preobučena u demokrate ima svoju državu.

Vice Vukojević je namjerno stavljen na čelo skupine nazvane Komisija za žrtve rata i poraća pa zato još nema istine o Bleiburgu, o Jazovki, o našim djedovima i očevima koji su životinjski ubijeni ljubeći svoju državu ...


Popis hrvatskih novinara i ostalih suradnika Udbe!

U dokumentu "SURADNIČKA MREŽA", sastavljenom 1997. godine novinari navedeni kao suradnici Udbe su: Inoslav Bešker, kodno ime Olivier, Obrad Kosovac, nije navedeno kodno ime, Mirjana Rakić Lora, Zvonko Varošanec Pan, Žarko Modrić, Bole, Mario Profaca Sokrat, Zvonko Zmazek Orao, Mladen Pleše, Tomislav Jakić Jantar, Dubravko Grakalić Lenon, Hidajet Biščević Luks...

U hrvatskoj je obavještajnoj zajednici godine 1997. sačinjen dokument pod nazivom "SURADNIČKA MREŽA" službe državne sigurnosti RSP-a SRH (djelomična rekonstrukcija) u kojemu je navedeno i oko 200 osoba za koje se tvrdi da su bili suradnici bivše jugoslavenske tajne službe, poznate pod nazivom Udba. Dokument je odmah označen "vrlo tajnim" i nikad dosad nije cjelovito ni djelomično objavljen. O njemu se samo nagađalo, kao i o imenima onih koji su u njemu navedeni kao suradnici Udbe.

Hrvatski list je dulje vrijeme u posjedu tog dokumenta. Nismo ga objavljivali jer smo bili uvjereni da je odavno u javnosti, a napose u političkim strukturama, prestala potreba za političkom ili politikantskom uporabom nekadašnjih političkih angažmana pojedinaca koji su u većoj ili manjoj mjeri i danas angažirani na javnim poslovima. Kako ni politička vlast od samoga početka stjecanja nezavisnosti nije željela potezati problem lustracije, promičući, po našem mišljenju ispravnu ideju pomirbe unutar hrvatskog naroda, nije bilo posebna razloga ni povoda objaviti popis suradnika u mreži nekadašnjih jugoslavenskih tajnih službi.

Vrijeme je, međutim, pokazalo da je problem samo potisnut, ne i adaktiran s moralno-političkim vrijednosnim ocjenama. U tako nepročišćenoj Hrvatskoj s vremena na vrijeme pokreću se rasprave o tome tko jest, a tko nije radio za tajnu službu bivše države, a to se redovito događa uslijed međusobnih privatnih obračuna pojedinaca i interferencije njihovih političkih ili radnih ambicija.

Nedavno je glavni bivši urednik HTV-a iz razdoblja 1991 i 1992. godine, izjavio kako ima popis novinara koji su radili za Udbu, a koji su, kako je rekao, i danas aktivni na državnoj televiziji i u drugim medijskim kućama. Marčinko nije popis objavio. Nakon istupa koji je izazvao pravu buru u hrvatskoj javnosti, naglo je zašutio i prestao davati izjave za javnost, kao što odbija objaviti obećani popis hrvatskih novinara i Udbinih suradnika.

Mi smo se ovog puta odlučili objaviti dokument s popisom Udbinih suradnika, među kojima ima i danas aktivnih i poznatih novinara, ali bivših i sadašnjih vrlo poznatih političara. Pritom, Hrvatski list ni u kom slučaju ne želi objavom popisa potaknuti ni proizvesti linč osoba koje je obavještajna zajednica navela da su bili suradnici tajnih službi propale države. Isto tako Hrvatski list objavom ove "Suradničke mreže" ne jamči istinitost podataka navedenih u njoj.

Mi samo jamčimo da objavljeni dokument potječe iz hrvatskih sigurnosnih službi iz 1997. godine. Po našim nepotvrđenim spoznajama rekonstrukciju suradničke mreže sačinio je Josip Perković, koji je i sam bio šef Udbe na području Hrvatske za vrijeme Jugoslavije, a početkom rata je "prešao na hrvatsku stranu". Perković je najvjerojatnije 1997. godine na zahtjev obavještajne zajednice izradio dokument u kojemu je naveo osobe za koje je znao da su unutar Udbine suradničke mreže.

Poznato nam je i to da je ovaj tajni dokument bio i kasnije pronađen prilikom pretresa stana Miroslava Šeparovića koji je jedno vrijeme bio šef obavještajne zajednice u Hrvatskoj.
Dakle Hrvatski se list objavom popisa označenih "suradnika" Udbe ne zauzima ni za kakav revanšizam prema tim osobama niti ih želi moralno ili politički diskvalificirati ili ekskomunicirati, posebice i zbog činjenice da je informativna razina suradnje sa zloglasnim jugoslavenskim službama odavno izgubila značenje kaznenog djela, a još više zbog mogućnosti da su neki pojedinci bili registrirani kao suradnici mimo njihova znanja, a samo na osnovu jednog ili više razgovora te da su u Udbinim dosjeima dobili i kodno ime bez svoga znanja.

No, držimo da javnost ima pravo znati da postoji dokument hrvatskih sigurnosnih službi s naznačenim imenima Udbine suradničke mreže u Hrvatskoj. A kad je riječ o samim novinarima potrebno je samo podsjetiti da je nedavno i Hrvatsko novinarsko društvo, uz ostalo, istaknulo kako za bilo kojeg novinara nije časno surađivati s bilo kojom tajnom službom, jugoslavenskom ili hrvatskom.


Udba je u Hrvatskoj godišnje koristila 2.000 suradnika

U tajnom dokumentu "Suradnička mreža...navodi se da u suradničku mrežu spadaju osobe koje su bile suradnici i operativne veze, a za "glavni princip zasnivanja suradnje navodila se dragovoljnost motivirana domoljubljem i humanizmom (socijalistička svijest). Tek su izuzetno, zbog sigurnosnih ili operativnih razloga, suradnja mogla zasnivati na materijalnom i drugom interesu ili na kompromitirajućem materijalu."

"Suradnik je bio definiran kao osoba koja svjesno, tajno, organizirano i kontinuirano prikuplja podatke i obavještenja ili izvršava druge zadatke za potrebe Službe...", kaže se u dokumentu pod nazivom " Suradnička mreža". U nastavku se potanko objašnjava što je bila zadaća suradnika. Uz ostalo: prikupljanje podataka i obavještenja o određenoj obavještajnoj, terorističkoj ili protuustavnoj djelatnosti, kao i podatke i obavještenja od značaja za sigurnost i međunarodne, gospodarske i druge interese SFRJ, neposredno učestvovanje u operativnim operacijama, operativnim i dvojnim kombinacijama, plasiranje pripremljenih informacija i dezinformacija, uloga veznika ili rezidenta za držanje na vezi drugih suradnika, učestvovanje u tajnom praćenju i osmatranju..."

Suradnici su kategorizirani, stoji nadalje u "suradničkoj mreži kao suradnici obavještajci, suradnici rezidenti, suradnici dvojnici,suradnici baza, suradnici u razvoju. SDS, odnosno Udba angažirala je suradnike i na prostoru SFRJ i u inozemstvu, te je bila dužna suradniku i operativnoj mreži pružiti pravnu ili svaku drugu pomoć, isplaćivati i dogovorenu materijalnu naknadu, ako je suradnik motiviran materijalnim motivima.

U posebnom poglavlju pod nazivom "Stanje u Hrvatskoj" ističe se, da je Služba između 1980. i 1990. godine godišnje koristila oko 2.000 suradnika i operativnih veza po svim linijama rada (u ovaj broj nije uračunata suradnička mreža obrambenih priprema i osiguranja osoba i objekata.) Dodaje se da je tijekom svake godine dolazilo do fluktuacije suradničke mreže, tj. jedan dio mreže je brisan, ali su s druge strane angažirane, nove osobe za suradnju. Na kraju opisnog dijela suradničke mreže navodi se, da su se suradnički dosjei nalazili u Centrima SDS odnosno kod operativnih djelatnika, koji su suradnike držali na vezi.

"Postala je obveza da se dosjei suradnika sa kojima je prekinuta suradnja sređeni dostave sjedištu Službe radi odlaganja u dokumentaciju. Međutim ova obveza nije dosljedno poštovana. Tek je 1990. godine izvršena djelomična analiza deregistrirane suradničke mreže o čemu postoji i mikrofilmski zapis u V odjelu SZUP-a" Na samom kraju:" temeljem nama poznatih podataka u suradničkom odnosu s a SDS RSUP-a SRH bile su slijedeće osobe: "

Neke smo objavili a još ima ih puno da ih objavimo, samo molimo solidarnost i strpljivost....

JAVNO.ba / Hrvatski list