Glasno i jasno, ali ne tajno nego JAVNO.
Svi koji osjete moment i nešto se usude reći pro ili contra ovoga ili onoga, kupljeni su ili mazluni. Ne vrijedi više pravilo prema kojemu imaš pravo na vlastito mišljenje. Ako govoriš protiv HDZ-a, i dalje govoriš protiv nekakvih nacionalnih interesa a isti taj HDZ je nacional doveo do ruba propasti svojim pljačkama i rodijačkim vezama.
Piše: Marko Čuljak
Ako kažeš za HSP, postao si izdajnik koji se samo hvata fotelje ili je neobjektivan. Za Lijanoviće čak više ne postoji definicija jer u tu košnicu nema fajde ni poviriti. Svi naši, a nitko nije naš.
Protiv koga i kome je namijenjen tekst? Pa pobogu brate, protiv svih koji su omogućili da danas susjedi pišu preko interneta komentare i psuju jedan drugome a uopće ne znaju da su susjedi. Pišem i pisat ću dok mi se dopusti protiv kriminalca Čovića i njegovih poltrona pa makar se morao ispovjediti zbog toga. A nemam baš razumjevanja ni prema kvazi koalicijama koje se potpisuju samo zbog vlasti. Hej, dajte narodu kruha pa nešto recite, dušebrižnici naši.
Čitamo o prosječnim plaćama i o stopi nezaposlenosti, svjesni smo siromaštva oko nas i kriminala, narkomanije i socijale, ali je još uvijek važnije tko je se dočepao fotelje nego hoće li taj netko početi raditi. Važno je i to da HDZ-ova mašinerija ima svoje prste u javnosti u kojoj će uvjeriti narod da su Jurišić i ekipa izdajnici Hrvata, a oni su kao spasitelji a opljačkali nas i pljačkaju nas godinama.
Eto, ukrali su čovjeku i pravo na normalno i trezveno razmišljanje. No, režimski podanici su uvijek dobro prolazili pa je i danas tako. Onda će HDZ-ova mašinerija spomenuti županiju ZH i Jurišićevu vladavinu i sve negativnosti iz nje, kao da su oni nešto napravili dok su bili na vlasti i kao da nisu sukrivci za veliki dug. Ma dajte.
Ali je još žalosnije o podanicima to što su sami sebe uvjerili da su dobročinitelji. Pa će i ovaj tekst netko prozvati plaćenim, baciti koji komentar i psovku iz državnih ureda i misliti da je zaradio dnevnicu. Bili vi za Dinamo ili Hajduk, možete se svađati koliko je sudac radio ovo ili ono dok se Mamić i Štimac dogovaraju oko cijena igrača ili mažu oči javnosti izborima za HNS.
Tako i Lagumdžija i Čović i ostali koji se bore za primat u Federaciji, bore se za glas a nitko od njihovih glasača ne gleda u njihov tanjur i svakodnevni ručak. Jadno li je biti podanik režima, ali samo psihički jadno. Fizički, i nije neki problem komentirati preko interneta pa i mene prozvati plaćenikom novinarom. Da bar jesam.
Prozivamo se preko interneta i prepucavamo, a samo nas pola ima stvarne koristi od toga. Lako je plaćenicima u državnim uredima komentirati. Hajde, idemo pokrenuti neki državni ured koji će plaćati sve strane u internet borbama oko toga tko je kriminalac, tko izdajica a tko majoriziran. Da osjetimo lakoću pisanja i življenja.
JAVNO.ba


Komentari