Glasno i jasno, ali ne tajno nego JAVNO.
GRUDE - Jednom prigodom sam u kratkom životopisu napisao kako volim ljeto jer se u to godišnje doba u rodni kraj vraćaju svi meni dragi ljudi koji su morali otići.
Ma volim ja i zimu jer i za Božić idu doma oni koji mogu ali ipak su kapitalističke gazde odlučile da je bolje radnike puštati na godišnji ljeti, kada bi mogli biti razdražljivi od vrućine nego zimi, kada su još razdražljiviji jer ne mogu poslije Zornice pjevati gange. Mislim samo na ove zapadne vođe. Naravno da nije tako jer su ljeti djeca slobodna od škole i tradicija je odmora, mora i kupanja, putovanja i što ti ga znam, samo se želim ispuhati.
Ljeto je uistinu lijepo zbog druženja, turnira u malom nogometu, krompira i duhana, a i grožđe se formira u nešto što će na jesen biti nekima eliksir i drugima lijek. Opet, i zimi ima i nogometa i druženja, kao što je Božićni Napretkov turnir u Sarajevu. Ali, ja živim u župi sv. Stjepana Prvomučenika koji se slavi ljeti, trećega dana mjeseca kolovoza, podružna crkva i „dernek“ u selu je na svete Petra i Pavla, kao i na Kočerinu gdje se igra veliki turnir, u slijedeću srijedu, a u Bobanovoj Dragi, mom selu, je zvonik sv. Ilije, čiji je dan dvadeseti u srpnju.
No, ljeto bih volio upravo zbog onih godišnjih odmora. Tih par tjedana i politika mora uzeti predah pa bi bili oslobođeni od svakojakih izljeva filozofsko-oslobađajućih elektrošokova na prvih deset stranica dnevnog tiska. Ali ove godine nema predaha. Platforma mora raditi na Federaciji, ovi ostali moraju stisnuti da se ne ponovi u državi, na županijskim razinama se vode nikad odlučujući pregovori. Jedino bi na godišnji mogla dva HDZ-a, na neku vrstu bračnog putovanja.
Zbog financijski katastrofalne situacije, ovoga ljeta kulturna scena će biti siromašnija no ikad. Posuško ljeto je primjer. Samo nas WHF može donekle izvući da bar nekoliko dana živimo pod dojmom ljuljanja u dobrom ritmu glazbe, pogledamo dobrih filmova i pročitamo štogod lijepo.
Evo, pišem ovo sa sjetom i molim političare da odu na godišnji. I mi mladi međusobno a i sa starijima se dugo svađamo oko politike. Na par tjedana bi bilo dobro odložiti oružje i baciti koji batak na roštilj, popiti kapljicu zdravlja i zapjevati: „ljeto hoooo, osamdeset peta, more hoooo, i pi... s drugog svijeta“ od Pipsa.
Ili onu pokojnog Krešimira Blaževića: „u wou wou wow, ljeto nam se vratilo u grad“.
Vratite nam ljeto. Pritisnite onu crnu tipku na kojoj piše pause, vratite se za tri mjeseca i opet play, kada bude tmurna jesen.
Marko Čuljak / JAVNO.ba

