Glasno i jasno, ali ne tajno nego JAVNO.
I sve je bilo svečano u tom trenu:
Ljudi, rijeka i let lastavice
I tvoja zlatna kosa
Poput dozrele pšenice.
Bila si moj san, moja kob
Bila si moj otrov u zraku
Bila si neisplakana suza,
Suza u mraku.
Godine prođoše i urezaše bore na čelu.
Kosa je prosjeda, nije zamamno crna.
S tugom se sjećam tih prošlih dana
Kad sam ti rezao grančice procvala trna.
I.B.G. / JAVNO.ba
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
