MOSTAR – Bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić već se izvjesno vrijeme „skriva“ u Republici Hrvatskoj, međutim pravo je pitanje od koga je Jelavić više u bijegu – Suda ili samog vrha svoje bivše stranke?

Jelavić je za mnoge opasan svjedok HDZ-ove kriminalne operacije „teške“ kojih 300 milijuna maraka?

Prisjetit ćemo se i Jelavićevog gostovanja kod Aleksandra Stankovića u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“, jer se bivši čelni čovjek HDZ-a BiH tom prilikom požalio kako prima prijetnje, te kako je očito da je zasmetao nekom dovoljno moćnom, od koga te prijetnje vjerojatno i dolaze. No, malo se tko upitao tko bi mogao biti toliko moćan?

Možda se razlog prijetnjama koje prima Jelavić krije upravo u činjenici da je Ante Jelavić bio dio HDZ-ovog tima koji je provodio organiziranu pljačku Državnog proračuna Republike Hrvatske preko Hercegovačke banke, te je moguće kako upravo nekom od sudionika „Projekta Hercegovačka banka“ Jelavić predstavlja prijetnju.

Jelavić bi mogao otkriti gdje je u konačnici završavao novac opljačkan preko Hercegovačke banke i tko je sve od visokopozicioniranih pripadnika HDZ-ove političke elite bio umiješan u ovaj projekt. I izvješće Toby Robinson identificira Jelavića kao jednu od ključnih osoba HDZ-ovog „Projekta Hercegovačke banke“.


Zanimljiv popis upetljanih tvrtki

Odluči li se glavni hrvatski državni odvjetnik Mladen Bajić pokrenuti u Hrvatskoj Slučaj Hercegovačke banke, za što mu je ostalo još otprilike 350 dana do nastupanja zastare za pokretanje kaznenog progona, sigurno je jedno: Ante Jelavić bi mogao biti jedan od krunskih svjedoka.

U svojem izvješću Robinson je vrlo detaljno navela popis poduzeća preko kojih su sredstva Državnog proračuna Hrvatske, namijenjena HVO-u, utjecajem HDZ-ovih moćnika, među kojima je bio i Ante Jelavić korištena za transfere privatnim pravnim osobama, preko projekta Hercegovačke banke. Primjerice „Eurobemm“ i „Betacom“ su dva povezana društva. Društvo Eurobemm je upisano u sudski registar 1996. godine pod nazivom „Benco“; Ivan Bencun bio je osnivač i direktor ovog društva.

Nakon toga, Zdenka Bencun, kćerka Ivana Bencuna, osnovala je Betacom u rujnu 1997. godine. Eurobemm je bio jedan od osnivača dioničara Hercegovačke banke. Betacom je kupio dionice u prvoj i drugoj ponudi dionica, i dobio je dionice koje je Hercegovina Gradnja prepisala Betacomu.

Inače, kupovine dionica u HB, omogućene su putem priljeva od strane HVO-a, cesije od strane HVO-a i krediter od HB“, stoji u izvješću Toby Robinson iz prosinca 2002. godine.


Tu je i „Soko Vit“ Dragana Čovića

Nadalje, „Soko Vit“ d.o.o. Mostar osnovan je 11. prosinca 1997. godine u Mostaru sa temeljnim kapitalom u iznosu od 20.000 DEM, dvanaest dana prije nego što je društvo uložilo iznos od 500.000 KM u osnivanje Hercegovačke banke. Pogodite tko je bio direktor te tvrtke? Dragan Čović!!!


Vlasnici poduzeća su Soko d.d. Mostar, Zdravko (Ivana) Lončar (Mostar), Marijan Skopljak (Vitez) i Branko Kolobarić (Mostar). Prvi direktor društva bio je Branko Kolobarić a njega je u travnju 2000. godine zamijenio Dragan Perić.

Pri osnivanju je društvo registrirano za proizvodnju i projektiranje naoružanja i vojne opreme (oružje, municija, eksplozivi i ostala sredstva prema programima i potrebama oružanih snaga), te za veleprodaju, maloprodaju i usluge prijevoza.

Kako nadalje navodi Necenzurirano.com „Soko Vit“ je jedan od šest osnivača dioničara Hercegovačke banke. „Soko Vit/Primus AD“ je kupio dionice Hercegovačke banke u ukupnom iznosu od 2 milijuna KM u prvoj i drugoj emisiji dionica. Sve uplati omogućene su priljevima od HVO-a, a „Soko Vit“ je postao jedan od osnivača Hercegovina osiguranja 1998. godine.

U srpnju 1998. godine „Soko Vit“ je dobio kredit koji je odobren zajedno, po redoslijedu, sa još pet kredita izdanih u vezi sa osnivačkim kapitalom Hercegovina osiguranja. Naziv društva Soko Vit d.o.o. Mostar je 20. rujna 1999. godine promijenjen u Primus AD Mostar. Ovo se dogodilo po prijenosu vlasništva nad poduzećem na Euro Consulting (40%) i Croherc AG (60%).



Medić u Posušju registrirao tvrtku

„Croherc“ je bio u vlasništvu Hercegovina gradnje. Kao rezultat ove transakcije, Hercegovina gradnja je indirektno dobila većinski udio a time i kontrolu nad poduzećem Primus AD.

Dana 11. srpnja 2000. godine, tri mjeseca prije nego što je preneseno sa Hercegovina gradnje na Hercegovačku banku u zamjenu za dug, društvo Croherc AG je prebacilo svoj vlasnički udio u poduzeću Primus AD na Herc MB d.o.o. Mostar, čime je to društvo postalo većinski vlasnik (60%).

Ovim korakom spriječeno je da banka praktično „posjeduje samu sebe“, opisuje u izvješću 2002. godine Robinson trag novca iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

„Herc HB“ Mostar je osnovao Ivan Medić tri mjeseca ranije u travnju 2000. godine, kao jedini vlasnik, sa temeljnim kapitalom u iznosu od 2.000 KM. Ivan Medić je bio direktor Herc MB-a Posušje, poduzeća kojeg je u veljači 1999. godine, sa temeljnim kapitalom od 50.000 KM, osnovala Hercegovina gradnja, koja je i sadašnji vlasnik.

Dobivši većinski dio u poduzeću Primus AD u srpnju 2000. godine, Herc MB Mostar je indirektno dobio udio u Hercegovačkoj banci i hercegovina osiguranju – supsidijarnom društvu banke.

Herc MB Posušje je u studenom 1999. godine kupio dionice Hercegovačke banke; kupnju dionica omogućili su mu priljevi od HVO-a. Nakon toga, Herc MB je u studenom 2000. godine prodao svoj udio u Hercegovačkoj banci društvu Herc MB Mostar, koje je dionice platilo kreditom koji mu je odobrila banka. Sredstva od prodaje omogućila su Herc MB Posušje da u Hercegovačkoj banci otplati stari kredit. Dug poduzeća Herc MB Mostar prema Hercegovačkoj banci još uvijek nije otplaćen.

Herc MB Posušje i Hercegovina gradnja su smješteni na istoj adresi kao i Monitor M i Algor“, stoji u izvješću bivše privremene upraviteljice Hercegovačke banke Toby Robinson, iz prosinca 2002. godine.


Banka više nije posjedovala samu sebe!

„Kao što je ranije spomenuto, jedan od dva dioničara u poduzeću Primus AD od 20. rujna 1999. godine bio je Croherc AG d.o.o. Mostar. Croherc je 22. siječnja 1999. godine osnovala Hercegovina gradnja sa temeljnim kapitalom u iznosu od 1.000 DEM.

Ranije spomenuta zamjena duga za kapital dogodila se u listopadu 2000. godine između Hercegovina gradnje i Hercegovačke banke, čime je banci pripao Croherc u zamjenu za dug koji je Hercegovina gradnja imala prema banci. prije nego što je postao supsidijarno društvo, Croherc je bio dioničar u Hercegovačkoj banci.

U svojoj odluci kojom je imenovao privremenog upravitelja, Visoki predstavnik je naveo da „Hercegovačka banka ima znatnu investiciju u firmi poznatoj pod imenom Croherc AG koja isto tako posjeduje dio firme poznate pod imenom Primus AD Mostar koja isto tako ima vlasništvo u navedenoj Hercegovačkoj banci tako da je pitanje pravog vlasništva navedene Hercegovačke banke nejasan, i stoga postoji zabrinutost glede nedostatka transparentnosti na području u kojem je transparentnost od temeljnog značaja u interesu opće javnosti“.

Opisana situacija je jedva izbjegnuta putem nekoliko transakcija izvršenih prije nego što je Hercegovačka banka kupila Croherc.

Šest mjeseci prije nego što ga je kupila Hercegovačka banka, Croherc je prodao svoje dionice u banci. tri mjeseca prije nego što ga je kupila Hercegovačka banka, Croherc je prodao svoj vlasnički udio u Primusu AD, dioničaru Hercegovačke banke.

Prodajom svojih dionica u Hercegovačkoj banci i Primusu AD, prije nego što je kupljen od strane Hercegovačke banke, Croherc je izbjegao situaciju u kojoj bi bio i dioničar i supsidijarno društvo Hercegovačke banke u isto vrijeme.

U slučaju da Croherc nije prodao oba paketa dionica, Hercegovačka banka bi jednim dijelom bila u vlasništvu jednog od svojih supsidijarnih društava, te bi praktično posjedovala samu sebe“, navodi Robinson u svojem izvješću.

Prodaja dionica Hercegovačke banke poduzeću M-Rozić kojom je banka dovedena u situaciju da ne posjeduje samu sebe dogodila se u travnju 2000. godine.

Društvo M-Rozić došlo je u mogućnost da kupi dionice banke od Croherca putem cesije sa Hrvatskim vijećem obrane (HVO), čime je HVO u stvari platio dionice.

Poduzeće M-Rozić osnovao je 26. veljače 1998. godine Marinko Rozić, sa temeljnim kapitalom u iznosu od 1.000 KM. Sedam mjeseci poslije osnivanja, M-Rozić je 30. rujna 1998. godine kupio prvi paket dionica (vrijednih 500.000 KM) djelomično piljevima od HVO-a, a djelomično priljevima u gotovini.



Vilim Primorac i Božo Rajić na čelu Monda

Marinko Rozić bio je jedan od članova upravnog odbora Hercegovačke banke kada je banka stavljena u privremenu upravu.

Kao što je ranije spomenuto, poduzeće M-Rozić je u veljači 2000. godine kupilo dionice u Hercegovina osiguranju od Hercegovina gradnje. Ovaj dug plaćen je u kolovozu 2000. godine kada su dva poduzeća potpisala sporazum o prijeboju međusobnih obveza. U vrijeme prijeboja Hercegovina gradnja je vraćena u vlasništvo Monitora M“, stoji u izvješću Toby Robinson iz prosinca 2002. godine.

„Prema dokumentima iz sudskog registra, MRM Ljubuški je osnovan u listopadu 1994. godine kao poduzeće koje se bavi prodajom automobila. Vlasnik i direktor je Manuela Leko, sestra Miroslava Rupčića koji je sadašnji direktor Hercegovina osiguranja.

MRM je kupio dionice Hercegovačke banke u ukupnom iznosu od 678.000 DEM. Utvrđeno je da je dio novca kojim su kupljene dionice došao od HVO-a. MRM je dostavio veliki broj vozila koji su koristile banka i njena supsidijarna društva.

Poduzeće Mondo osnovao je HDZ BiH. Društvo je likvidirano odlukom poduzeća Soko Mostar; direktor poduzeća Soko Mostar bio je Dragan Čović. Vilim Primorac i Božo Rajić su bili direktori Monda.

Kada je Rajić zamijenio Primorca kao direktor, Dragan Čović je imenovan za predsjedavajućeg upravnog odbora a za članove su imenovani Neven Tomić, Ivo Andrić Lužanski, Dragan Vrankić, Marko Topić i S. Josipović.

Mondo je postao dioničar Hercegovačke banke putem nekoliko prijenosa dionica. U travnju 1998. godine Kanton 7 je prenio svoje dionice, pri čemu je Mondo prenio opremu Hrvatske zajednice Herceg Bosne procijenjenu na 500.000 KM na kanton.


Mondo dionice prenio Lijanovićima!

U isto vrijeme, Kanton 10 prenio je dionice u vrijednosti od 255.000 KM ali sadašnja administracija te županije ne posjeduje kopiju ugovora sa detaljima o sredstvima kojima je Mondo izvršio plaćanje. Na kraju je Mondo ove dionice prenio Lijanovićima u travnju 1999. godine“, opisuje u svojem izvješću Toby Robinson.

Robinson je svojim izvješćem vrlo detaljno razotkrila mrežu institucija, organizacija, udruga, poduzeća i pojedinaca koju je organizirao politički vrh HDZ-a, kako bi preko te mreže ostvario projekt pljačke proračunskog novca hrvatskih poreznih obveznika preko „Hercegovačke banke“.

No, zašto Jelavić šuti o „Projektu Hercegovačke banke“, pitanje je svih pitanja? Ante Jelavić, koji ovih dana tvrdi da mu neki moćni ljudi prijete i da očito smeta nekim moćnicima, iako tvrdi da ne zna zašto bi nekome smetao, bio je na samom vrhu hijerarhije „Projekta Hercegovačke banke“, pa kao takav zna sve tajne detalje ovog kriminalnog projekta HDZ-ove političke elite.

Jelavić, pak, o tome šuti, jer se, kao i mnogi nada da je Slučaj Hercegovačke banke zaboravljen, te kako se u Hrvatskoj o HDZ-ovoj pljački Državnog proračuna Republike Hrvatske neće otvarati nove istrage.

Na ovo pitanje, međutim, mora odgovoriti Mladen Bajić i današnji politički vrh HDZ-a. Hoće li Vlada Zorana Milanovića prešućivanjem činjenice da je „Projekt Hercegovačke banke“ bio projekt HDZ-a nastaviti prikrivati ovaj slučaj, ili će omogućiti procesuiranje i ovog „zaboravljenog slučaja“ ostaje nam za vidjeti.


JAVNO.ba