U ratu bojovnik i zapovjednik, u miru poduzetnik i politički izrazito agilan i prepoznatljiv, umirovljeni general Živko Budimir, potpredsjednik Hrvatske stranke prava BiH (HSP BiH) i kandidat za premijera HNŽ-a, govori o potrebi gospodarskog oporavka i ekonomskog razvoja regije Hercegovina.

Hrvatska politika nije snažnije stala uz poduzetnike i otvarala im, pozitivnim lobiranjem i zakonima, nova tržišta i jačala postojeće poslovanje. Nadmudrivanje sa Sarajevom i politički izgubljene bitke odrazile su se na početnu gospodarsku prednost naših ljudi. Recesija je kod nas krenula daleko prije nego što se o njoj počelo javno govoriti.

Nakon Drugog svjetskog rata, poznati „Maršalov plan“ dao je rezultate u obnovi porušene i ekonomski uništene Europe, što je s postdajtonskom BiH?

BUDIMIR: „Bosna i Hercegovina nije tako zanimljiva inozemnim investitorima i njezina obnova je uglavnom bila vezana za donacije i pojedinačne ekonomske uspjehe. Koliko je došlo donacija i kako su one završile, danas je izlišno govoriti. Očito je da nisu došle u obimu u kako to prezentiraju neki podatci iz međunarodnih organizacija, a i ono što je završilo u Bosni i Hercegovini nije iskorišteno za njezin oporavak.

Plan obnove i strategija gospodarskog oporavak nije nikada elaborirana, što implicira da sustavnog oporavka nie moglo niti biti. Kada je riječ o područjima gdje većinom obitavaju Hrvati, riječ je isključivo o individualnim aktivnostima i pojedinačnim poslovnim uspjesima. Neki od poznatijih primjera su svakako uspjeh Mije Brajkovića oko podizanja Aluminija, Mirka Grbešića sa Mepasom, Pere Gudelja sa Fis Vitezom te niza drugih pojedinaca koji su pokrenuli vlastiti biznis i zapošljavaju veći broj radnika“.

Iz osobnog iskustva ljudi govore da je bolje bilo stanje nakon rata, nego danas?

BUDIMIR: „Razumljiva je ta percepcija jer su homogene sredine s hrvatskom većinom bile dobro organizirane i relativno dobro opskrbljene. Nakon zaustavljanja rata krenulo se u biznis kroz trgovinu koja je uglavnom išla preko hrvatskih prostora zapadne Hercegovine prema unutrašnjosti. Akumulirani kapital osobnih ušteđevina od dugogodišnjeg rada u inozemstvu i iz početnog biznisa trgovine, obzirom da je uspostavom slobode kretanja trgovina pronalazila druge tokove, postupno je usmjeravan u proizvodnju nove vrijednosti.
Područja BiH sa hrvatskom većinom bila su u to vrijeme značajno naprednija od drugih, što je i ono malo pomoći koja je stizala iz vana usmjerilo u druge krajeve BiH. Usporedo s tim dolazi do sustavnog gospodarskog izrabljivanja Hercegovine i Središnje Bosne od strana Vlade F BiH, ali i hrvatske političke „elite“. Na primjeru mobilnog operatera Eronet, koji je bio najbolji mobilni operater u BiH i strahovito napredovao i osvajao tržište cijele BiH (ne samo područje sa hrvatskom većinom već i područja gdje žive drugi narodi u BiH), a koji je određenim političkim igrama i zašto ne reći kriminalu, gotovo upropašten, vidi se sva bijeda političkog upliva u gospodarstvo u Bosni i Hercegovini. Danas, ta tvrtka je u dekadenci“.

Što je razlog padu tog poslovnog zamaha?

BUDIMIR: „Prije svega zbog toga što hrvatska politika nije snažnije stala uz poduzetnike i otvarala im, pozitivnim lobiranjem i zakonima, nova tržišta i jačala postojeće poslovanje. Nadmudrivanje sa Sarajevom i politički izgubljene bitke odrazile su se na početnu gospodarsku prednost naših ljudi. Recesija je kod nas krenula daleko prije nego što se o njoj počelo javno govoriti.

Gradsko vijeće i politika gradonačelnika se svodi na ad hoc mjere i pogodovanje političkim elitama i interesnim lobijima, te folklor za mase. Oni su primjerice u stanju naplatiti više od milijuna maraka rente za izgradnju neprofitabilnog Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, a nisu u stanju naplatiti milijunska potraživanja nekih privatnih poduzeća“.

Gdje vidite prostor za povratak u gospodarsku utakmicu?

BUDIMIR: „Mislim da se sada više moramo orijentirati na grane gospodarstva koje su potpomognute sredstvima predpristupnih fondova EU-a. Gledajući strukturu projekata koja financira EU, najveće izglede imamo oko projekata iz domene zaštite okoliša i ekologije, energije, a posebice obnovljivih izvora, te nadalje razvoj sela i ruralnih sredina, turizma, kao i uspostavljanje gospodarskih regija. Nije kasno za otvaranje gospodarskih zona i tu prije svega mislim da Mostar treba imati jednu veliku poslovnu zonu, tehnološke parkove i razvijati specijalizirane poslove s kojim se može biti prepoznatljiv i konkurentan na inozemnom tržištu“.

Mislite da nema smisla „plakati“ za avioindustrijom i Sokolom?

BUDIMIR:“Sokol je posebice tužna gospodarska priča koja je mogla biti pozitivna kao i Aluminij da je u njoj bilo više sluha za opće dobro, a ne osobno bogaćenje i otimanje. Trebalo je sačuvati dio proizvodnje i radnih mjesta pa postepeno diverzirati proizvodnju, a ne raščupati i podijeliti stranačkim ljudima koji nisu u stanju voditi niti piljaru“.

Može li se ipak do tih europskih fondova?

BUDIMIR: „Naravno, ali se moraju dobro osmisliti projekti i aplicirati po uzusima struke i metodologije EU-a. Primjerice IPA program za zemlje koje su u statusu budućih članica i proširenja EU, ima proračun od približno 11,5 milijardi Eura u periodu 2007. – 2013. za Bosnu i Hercegovinu. Mi smo vrlo malo, oko 350 milijuna, povukli tih sredstva. Također, trebamo razvijati malo i srednje poduzetništvo jer veliki industrijski potencijali se u sadašnjem stanju ne mogu lako pokrenuti. U konačnici, tko će i dati kredit za neka velika poduzeća koja i dan danas iskazuju milijunske knjigovodstvene vrijednosti, a na tržištu ne vrijede niti jednu marku.

Mislim da se sada više moramo orijentirati na grane gospodarstva koje su potpomognute sredstvima predpristupnih fondova EU-a. Gledajući strukturu projekata koja financira EU, najveće izglede imamo oko projekata iz domene zaštite okoliša i ekologije, energije, a posebice obnovljivih izvora, te nadalje razvoj sela i ruralnih sredina, turizma, kao i uspostavljanje gospodarskih regija“.

Vi osobno imate jedan mali biznis?

BUDIMIR: „Da pokrenuo sam mali obiteljski biznis. Poznato mi je s kojim problemima se susreću poduzetnici koji žele raditi i poslovati. Administrativno i zakonski se mora pojednostaviti cijela procedura poslovanja i smanjiti nameti i porezi na proizvodnju te stimulirati izvoz. Kod nas se samo gleda kako napuniti proračun a ne pomoći poreznog obveznika. Nadalje, gospodarske komore i agencije za razvoj su postale same sebi svrha. U svemu tomu su potrebne korijenite promjene“.

Budući da ste i vijećnik u Gradskom vijeću grada Mostara, ima li tamo sluha za ove teme?

BUDIMIR: „Nažalost nema. Gradsko vijeće i politika gradonačelnika se svodi na ad hoc mjere i pogodovanje političkim elitama i interesnim lobijima, te folklor za mase. Oni su primjerice u stanju naplatiti više od milijuna maraka rente za izgradnju neprofitabilnog Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, a nisu u stanju naplatiti milijunska potraživanja nekih privatnih poduzeća. Kada je u pitanju građevinska politika i pogodovanje građevinskom lobiju tu je stanje katastrofalno poražavajuće za struku i urbanizam. Stotine predmeta stoje otvorenim, a nekima se preko noći izdaju dozvole. Jednostavno sustav nije osigurao da smo svi jednaki pred zakonom.

U smislu stvaranja okolnosti za revitalizaciju gospodarskih subjekata koji su u Mostaru postojali prije nije urađeno ništa, a nisu ni stvoreni infrastrukturni uvjeti za razvoj malog i srednjeg gospodarstva. Poseban problem su zakonska regulativa i rad administracije u gradskim službama zbog čega je Mostar u vrhu tablice u Europi po vremenu potrebnom za registraciju poduzeća.

Sve to sigurno neće pomoći u razvoju gospodarstva kako u Mostaru tako i cijeloj županiji, jer prirodno je da bi Mostar trebao biti pokretač razvitka cijele regije. Ovakav Mostar cijelu regiju koči u razvoju“.

JAVNO.ba | Seebiz.eu